PUTOM SUNCA

Dio prvi

Zapisano u Puntu na otoku Krku godine Gospodnje 1951.

I. CRVENI BOJOVNICI IZ HOREZMA (ŠTO)

1. Nakon svih nemira koje donosi radom ispunjen dan, car Horezma, velikog carstva koje se protezalo od Male Azije na sjeveru do Indijskog mogulata na jugu, od Afganistana na istoku pa sve do Crvenog mora na zapadu, pošao je malo počinuti na balaturu, u gustoj hladovini odrine, na kojoj je gusto trsje rasplelo svoje rozge, zaperke i gusto lišće. S balature je pucao prekrasan pogled na Tigris i njegove zelene ravnice.

2. Ravnice su se protezale dokle je oko sezalo, a bile su podijeljene na manje kvadrate, težačije. Po boji kvadrata moglo se vidjeti što je na kojem polju posijano i što je na kojem raslo. Oko samog Tigrisa protezao se pojas trstike i rogoza u širini od tristo do petsto sežanja. Iza rogoza, a ispred polja, izgrađen je visok nasip koji je branio od poplava .

NASIP

3. U nasipu se svako toliko nalazio otvor zatvoren dvojnim drvenim ovjesnim vratima. Takva zapornica se mogla podizati i spuštati posebno ustrojenim mehanizmima, a na nju su za visokih voda nabacivali ilovaču i ranije pripremljeno kamenje, koji su poput brježića stajali na nasipu. Taj nasip su gradili njegovi preci.

4. Na njemu je radilo tisuće i tisuće ljudi. Tisuće volova, konja, mazgi, mula i magaraca vuklo je kamenje u kolima, nosilo zemlju i ilovaču u za to posebno pletenim košarama koje su visjele životinji s jedne i druge strane samara. Košare su odozdo imale dna koja bi se zabravila ručkama. Prije otvaranja, daskama bi životinji zaštitili noge, a onda pustili neka zemlja sama padne iz košare na tlo.

5. Ljudi koji su radili na nasipima su bili dobro plaćeni, a svoj su posao radili stručno i požrtvovno. Na nasipima su živjeli, radili i umirali. Po nasipima su pasli stoku, obrađivali vrtove, sijali žito, sirak, metlač i raž. Sadili su repu, mrkvu, tikve i krastavce. Na vrhovima nasipa su sadili trsje, smokve i datulje. Sve što je rodilo na nasipu bilo je lijepo, jedro i zdravo. Na samom carskom dvoru bilo je sveg voća i povrća s nasipa.

6. Svake godine se jako puno novaca odvajalo za radove na nasipima jer je od nasipa ovisilo kakva će biti berba i koliko će se novaca vratiti u carske riznice. Tigris je izgledao kao riblja kost od koje su se, iz kralježnice na desnu i lijevu stranu, širile kosti rebara. Odozgo je izgledao poput zelenomodre široke trake koja se gubila i nestajala negdje daleko, daleko u bjeličastoj sumaglici.

7. Kroz te ispuste u nasipu su za sušnih mjeseci puštali vodu i navodnjavali polja. Do svakog ispusta je vodio kanal koji je i sad bio pun vode, blistao je poput traka srebra na jarkom suncu, a oko njega su hodale rode, patke, guske, labudovi, šljuke i čaplje i lovile žabe, zmije, gliste i ribice. Te kanale su svakog ljeta čistili i produbljivali jer bi ih trstika, rogoz i druge vodenike brzo napunile.

PUTOVANJE PO NASIPU

8. Prisjetio se kad je prvi put s ocem bio na nasipu. Otac, car, poznavao je sve glavne graditelje na nasipu i oni su cara i cijelu carsku svitu vodili, objašnjavali im i tumačili kako su što radili i gdje se još što mora učiniti. Vozili su se kočijama po vrhu nasipa dugo, dugo.

9. Svake večeri bi se zaustavili, poredali kola i kočije u krug. U sredini bi zapalili oganj, a onda se oko ognja večeralo, peklo meso i pilo. Dugo u noć odzvanjala bi pjesma i kanat. Petnaestog dana su stigli do kraja kanala. Kad su došli do kraja, glavni graditelj je počeo govoriti gdje su planirali započeti daljnje radove.

10. Tamo odakle je dolazila najveća voda zabili su vrbove kolce, koji su stršali jedan paš nad zemljom. To je bio prvi dio posla. Njemu kao djetetu od desetak proljeća, koje je bilo jako znatiželjno i koje se cijelo pretvorilo u oko i uho, nije ništa promaklo. Glavni graditelj je caru govorio i pokazivao gdje će, odmah za vrbovim kolcima, izgraditi obzid od najvećega kamenja. To kamenje dovoze u koševima velikih zaprežnih kola iz kamenoloma prilično udaljenih od gradilišta.

11. Kamenje klešu dan i noć i voze ga pomoću četiriju najvećih volova. Kad ga dovezu, slažu ga na gomile i poslije od toga grade gromače. Obzide su gradili od dvaju redova velikoga kamenja između kojih bi nabacivali sitan kamen trebjenac i šljunak, koji je popunjavao sav prostor između dvaju redova velikoga kamenja.

12. Prvi obzid s najvećim kamenjem bit će tik uz vrbove kolce, koji će kasnije postati stabla vrbe i svojim deblima štititi i braniti obzid od velikih voda. Tri sežnja iza prvog obzida podići će drugi obzid od jednako velikoga kamenja. Između ta dva obzida nabit će ilovaču i onda na vrh staviti veliko kamenje, koje će čuvati krunu nasipa od vode.

13. Tristo sežanja od zadnjeg obzida će ponovno izgraditi obzid, koji će biti dva sežnja viši od obzida ispred njih. Deset sežanja iza će izgraditi još jedan obzid i između tih dvaju zidova nabit će ilovaču, gromade, krupno i sitno kamenje iz kamenoloma. Sto sežanja iza tog obzida nabacat će zemlju i sitni kamen trebjenac i onda ponovno izgraditi dva obzida, dva sežnja viša, i između njih staviti nabijenu ilovaču. Iza zadnjeg obzida nabacat će zemlju s laganim nagibom prema poljima koja su u visini najmanjih voda Tigrisa.

14. Krune svih nasipa bile su pokrivene velikim gromadama kamena, grotama i stubama, koje voda nije mogla pomaknuti ni za najvećih poplava. Kada se voda raširi do vrha prve stube, vode je dva puta više nego kada je razina uobičajena. Kada se podigne do druge stube, vode je tri puta više, a kada dosegne do treće stube, ima je pet puta više nego kada je voda normalna. Car je pomno slušao i pitao ovo i ono što mu se činilo važnim.

15. Graditelj je mirno i jasno obrazlagao sve što ga je car ili netko iz njegove svite pitao. Vidjelo se da zna sve o vodi, branama, ilovači, zemlji, kamenju i vodenom raslinju. Oko glavnoga graditelja je bilo desetak mladih muškaraca koji su na svaki njegov mig nosili pergamente s nacrtima i pokazivali ih caru. Pamtio je kako je šutio i grizao se za jezik da ne bi izrekao kakvu besmislicu. Bojao se, ako bilo što nesuvislo kaže, da će ga otac samo mrko pogledati i poslije doma prekoriti. U sebi je mislio „dobar je strah komu ga je Bog dao“ i šutio.

16. Glavni graditelj je uza se imao i čovjeka koji je bio odgovoran za raspodjelu vode seljacima u sušnim razdobljima. On je objasnio da s dijeljenjem vode počinju u gornjem toku rijeke i potom otvaraju kanale sve niže i niže. Tako svi uhvate dovoljno vode i svi su zadovoljni. Svaki poljoprivrednik je precizno znao kada je na redu za vodu i čekao kraj svojih polja. Kada je natapanja bilo dosta, on bi na znak zatvorio drvena vrata na kanalu, dok bi ih njegov susjed otvorio. U svakom polju su imali iskopane zdence, a u njih bi uhvatili puno vode koju su rabili za polijevanje onoga što bi trpjelo od suše između dviju raspodjela vode.

17. Na povratku je car bio jako zadovoljan, pa mu je rekao: „Jesi li sve vidio i zapamtio? Jer kad mene više ne bude i ti postaneš car, sve što si vidio i čuo će ti itekako dobro doći.“ Shvatio je da su ti nasipi, brane i kanali za dijeljenje vode i natapanje polja jako važni za cijelo Carstvo i to nikada nije izbrisao iz sjećanja.

LUKA

18. Pod samim dvorcem smještena je velika luka s puno dokova za privez brodova, izgrađenih od debala libanonskog cedra, preko kojih su položene debele daske od cedrovine. Kad su bile velike vode, voda bi samo odnijela puno dasaka i svaki put nakon pljuskova i poplava dokove je iznova trebalo popravljati i graditi. Kad je bilo puno trgovanja, brodovi nisu mogli čekati, pa su se svake godine gradili novi i novi dokovi.

19. Neki dokovi su se gradili od povezanih i usidrenih brodova, posve zatvorenih, zastupanih i premazanih blakom, koji nisu mogli potonuti. S takvih dokova, koji nisu bili potopljeni ni za najvećih voda, vodile su stube na obalu. Na dokove su se vezali i na njih pristajali brodovi koji su prevozili svu moguću robu od jedne pokrajine do druge, iz mora, po rijekama i iskopanim kanalima do najudaljenijih krajeva Carstva.

20. Na jednom kraju su bili brodovi njegove ratne efurice, koji su, ako je trebalo, branili njegove trgovačke brodove. Lađe su se lijepo vidjele iz carske palače. To su bili dugi i uski brodovi na vesla i veći i širi brodovi s jednim trokutastim jedrom, koji su jedrili po širokoj rijeci. Uzvodno su ih po rijeci vukli volovi, zapregnuti u jaram na dugom konopcu, jarmulji, po pedeset parova na jedan brod.

21. Tik uz vodu rijeke bio je načinjen dosta širok put po kojem su volovi vukli brodove. Put se više puta na godinu nasipavao pijeskom kojim bi pokrili kamenje na kruni, kako bi volovima bilo lakše vući i kako ne bi uništavali potkovane papke na nogama. Put se kao smeđežuta traka protezao od jednoga kraja obzora do drugog.

22. Taj put je bio i prva brana od visokih voda. Svako toliko je imao mostove kako bi visoka voda mogla teći do drugog nasipa i širiti se u šikaru. Na drugoj obali Tigrisa bio je isti takav put, cijeli sustav kanala i nasip prema plodnim oranicama. Dok je promatrao, na rijeci je bilo najmanje dvadeset brodova koji su plovili nizvodno ili uzvodno. Isto toliko ih je bilo u luci i iskrcavalo ili ukrcavalo robu.

23. Iz luke je prema dvorcu i dalje u unutrašnjost vodio jedan put, po kojem su išla kola, konji, deve i magarci iz luke, i drugi put, po kojem su prema luci išla kola i tegleća stoka. Putovi su među sobom bili odvojeni najmanje tristo sežanja prostora na kojem su ostavljana kola i životinje koje su čekale na ukrcaj ili iskrcaj onoga što su dovozili ili odvozili. Do njega je dopirala škripa kola, galama vozača i životinja. Kamo god bi pogledao, vidio je kola do kola i životinju do životinje.

RIBARENJE NA TIGRISU

24. Tigris je bio pun ribe, koju su iz kofa, čamaca ispletenih od šiblja i obloženih kozjom kožom lovili ribari. Ribari su pleli povraze i tunje od dlaka iz konjskog repa. Duge su bile i po dvadesetak sežanja. Udice su izrađivali od roževine ili su ih kovači radili od bronce. Često se dogodilo, kad bi veća riba zagrizla u ješku da bi prekinula povraz, ali ako ne bi pukao, čamac bi vukla po rijeci poput konja zapregnutog u kola.

25. Veći ribarski brodovi s četiri ili šest vesala su u paru, zajedno, vukli mrežu ispletenu od lana. Te brodove gradili su od snopova trstike koje bi povezali u velik snop dug po tričetiri sežnja. Tri takva snopa bi stavili dolje i onda na njih s bokova vezali po jedan još puno deblji snop. Takvi brodovi su lijepo plovili, ali je u dnu uvijek bilo nešto vode. Zato su dna dodatno pokrivali pajolima od dasaka. Na bočnim snopovima su bile rašlje za vesla, ruge. Na sredini su bile dvije visoke sohe, rašljaste grede uzajamno povezane na vrhu, na koje su stavljeni derići, i na njih koloturi za dizanje mreže. Neki su imali pramac i krmu pokrivenu kravljim kožama.

26. Mreža je na donjem kraju otežana olovnim utezima, a na gornjem je bila privezana za tikve, koje su je držale tik pod skorupom. Na sredini mreže je bila vreća u koju se spremala riba koju bi svaki sat preko derića i kolotura podizali i praznili. Ribu su lovili i mreže držali u vodi samo kad su plovili nizvodno po rijeci. Uzvodno su rugali s podignutom mrežom jer bi im bilo preteško za ruganje. Ulovljenu ribu su držali u vodi u posebnim košarama s pokrovom od šiblja, sve dok ne bi pristali na mol.

27. Desetina od prodane ribe odlazila je u carske riznice. Poreznici su nadzirali i pazili da se riba ne bi prodavala ispod ruke, jer to nije punilo carske blagajne. Isto je bilo sa svom robom koja se prodavala po Carstvu. Sve one koji su radili suprotno zakonu bi zatvorili i uzeli im sve što su imali.

28. Najviše se švercalo solju. Sol ili hal su vozili brodovima s mora. Ondje su je dobivali iz morske vode, koju su posebne sprave pogonjene vjetrom ulijevale u za tu svrhu pripremljene plitke soline. Pod jakim suncem voda bi izvjetrila, a sol bi ostala na dnu u jednom sloju. Tu sol su posebnim grabilicama od drva skupljali na hrpu, a kad bi se dobro osušila, mljeli su je u mlinovima na vjetar i prodavali trgovcima, koji su je razvozili po cijelom Carstvu. Sol su prodavali u većim gradovima. Oni koji bi pokušali zadržati i ne platiti davak, pristali bi na obalu rijeke prije luka i ondje iskrcali dio tovara soli, a onda ga prodavali po selima i zaseocima.

29. Lahor s Tigrisa, koji je stalno pirio slijedeći tok rijeke, ugodno je hladio i osvježavao vrtove njegove prekrasne palače. Car je sjedio samo u hlačama i svilenoj košulji u naslonjaču, promatrajući vrapca koji je zobao upravo dozrele bobice na jednom crnom grozdu. Sa strane balature rasla je velika smokva crnica na kojoj su bile zrele i nabujale crne smokve koje je žutim kljunićem jeo crni kos.

30. Ispred cara je na velikom i lijepo urešenom pladnju bilo voća svake vrste. Miješali su se mogranji, kupine, jagode, smokve, marelice, naranče, kruške, jabuke i grožđe s mrkvom, ravanelom i očišćenim korijenima broskve. Na malom pladnju bili su bademi, orasi, palmine sjemenke, pinjoli i lješnjaci.

31. Sve je to bilo lijepo poredano po veličini i bojama, stvarajući međusobno oku ugodan sklad. Sa strane je bio vrč s vinom pokriven lijepo vezenim ubrusom i blizu njega vrč s vodom s poklopcem od kovanoga kositra koji se podizao pritiskom na pero.

32. Ispod carske balature prostirali su se lijepi vrtovi koji su se terasasto spuštali sve do Tigrisa. Njegovi sluge i sluškinje su svake večeri zalijevali terasu po terasu. Do njega je i sad dopirao zvuk koji su stvarale grabilice kad su se prevrtale i prenosile vodu na više terase. Keramičke grabilice poredane su na kolu jedna iza druge. Iz grabilica je mlaz vode u početku, kad bi izronile iz rijeke, tekao prilično jako, a onda bi bio sve manji, a na kraju su padale samo kaplje, koje su kao biseri sjale na zapadnom suncu.

33. Gledao je kola koja su obrćući se dizala vodu s donje razine na gornju. Kola su sporim jednoličnim ritmom vrtjeli bivoli zapregnuti u posebne ulare. Na najvišoj razini je bila velika kamenica od koje je voda tekla po cijevima u manje kamenice postavljene na svakoj razini. Od tih kamenih spremnika sluškinje su u suton, kad više nije bilo velike vrućine, nosile vodu u vrčevima i zalijevale svaku biljku, drvo i trs.

HRVATI

34. U jednom kutu vrta, koji je bio ograđen visokim zidom, stajao je stražar i gledao što se sve događa oko dvorca. Car je gledao vitku figuru stražara i promatrao sve što je imao na sebi. Stražar je bio visok, vitak mlad muškarac odjeven u crne hlače koje su pod koljenom vezane remenjem cipela .

35. Preko hlača im je padala košulja od lana. Na prsima je imao tanku veružnicu na kojoj su sprijeda bile prsače, straga zadače, a ramena su im pokrivale ramenjače. To su bile bakrene ploče koje su zacrnjene da se ne bi vidjele izdaleka i odbijanjem sunčeve svjetlosti otkrivale položaj stražara.

36. Na desnom ramenu bio mu je obješen dugi luk s dva puta savijenim krakovima. Lijevo za pojasom je imao strijelnicu, punu strijela koje su imale stabilizatore od šarenih pera vidljivih izdaleka.

37. Iza leđa, slijeva, imao je obješen dugi mač končar čija mu je ručica stršala nad lijevim ramenom, dok mu je jabučica pokrivena crnom kapicom kako ne bi blještala na zalazećem suncu.

38. Na glavi je imao tjemenac sa štitnikom za nos i obraze te štitnik za vrat, koji je skoro dodirivao ramenjače. U boju mu je to čuvalo vrat i hrptenicu od udarca mačem.

39. Za pojasom je imao dva duga i jedan kraći nož, a u rukama je držao oštrulac ,, kratko koplje za bacanje. Bilo je vezano kožnatim remenom za bojovnikovu ruku te se njime moglo povući k sebi.

40. Stražar je podigao ruku kako bi zaštitio oči od zalazećeg Sunca i gledao na cestu koja je od istoka vodila prema palači. Na cesti je bio oblak prašine koji se jako brzo približavao. Imperator je gledao u istom smjeru. Čekao je kanića (glasnik konjanik) koji će mu donijeti novosti s istočnih granica Carstva, gdje se njegova vojska borila s Mongolima .

41. Te granice nisu bile nikada onako sigurne kao one prema sjeveru, koje su čuvali Hrvati. Sva njegova osobna straža bili su Hrvati. Svakog drugog ljeta su kosizi (generali) hrvatskih postrojbi slali tristo najboljih bojovnika u njegov osobni zdrug. Svakog drugog ljeta bi promijenio jednu trećinu časnika i svih svojih bojovnika.

42. Kanić je nesmiljeno tjerao konja. Konj je bio sav pokriven pjenom. Drugi konj je na povodcu, osedlan, trčao pored njega. Kanići su svaka dva kilometra u jahanju skakali s jednoga konja na drugoga. Svakih desetak kilometara nalazile su se postaje u kojima bi promijenili konje, popili malo slatkoga ružina pića, koje su zvali šerbet, i odmah zajahali pripremljenoga konja te otišli galopom dalje.

43. Vidjevši glasnika, straža koja je bila na ulazu brzo je spustila most i podigla ulazna vrata. Glasnik je bez zaustavljanja ušao u utvrdu. Prišao je pred cara i poklonio se te mu dao savijeni pergament koji mu je poslao njegov veliki kosiz, glavni zapovjednik svih njegovih postrojbi na bojišnici. Glasnik je nato bez riječi pognuto odstupio unazad.

44. Bio je sav prljav, prašan i jedva je stajao na nogama. Dva carska tjelohranitelja su ga uzela pod ruku, odvela u vojarnu i posjela na divan. Nešto je promrmljao, legao i zaspao. Pokrili su ga i rekli: „Pustimo ga neka se naspava, jer je jahao od bojišnice dovde bez stajanja.“

45. Car je odvio pergament i položio ga na stol pred sobom. Skinuo je pečat i razmotao ga. Na pergamentu je bio lijepim velikim slovima crvenom tintom nagusto ispisan cijeli svitak. Kada ga je car pročitao, problijedio je. Vijest o tome da je glasnik stigao u palaču pronijela se cijelom utvrdom poput vjetra.

46. Careva svita je brzo došla i stala oko cara. Car, koji je bio jako blijed, umirio se. Nalio je u čašu malo vina i vode. Napravio je bevandu i malo popio. Nasmijao se i rekao svima oko njega da položaj nije dobar i da bojišnica popušta. Nato se okrenuo i zapovjedio neka mu spreme njegova bojna kola, odoru i oružje, i neka se svi njegovi dvorjani i njegov osobni zdrug priprave za boj. Nastao je muk.

47. Prvi se, zvonkim, muškim glasom, koji nije trpio pogovora, oglasio veliki kosiz straže. Svojim je kosizima zapovjedio neka u najkraćem vremenu i u tišini sve pripreme. Nije im trebalo ponavljati. Trkom su otišli u pojate i vojnicu. Rekli su svojim bojovnicima što im je činiti. Za treptaj oka, kao na vježbi, osedlani su konji.

PRIPREMA POHODA

48. Sva su bojna kola dovezena iz pojata, u kojima su sklonjena kako ih ne bi uništavala toplina. Atalice su bile spremne, a konji upregnuti. Bojovnici su bili odjeveni i pod oružjem. Careva bojna kola, kola velikoga kosiza i ostalih kosiza bila su spremna. Cijeli je osobni zdrug postrojen čekao cara.

49. Konji su nemirno kopali zemlju potkovama, okretali glavu jedan drugomu, žuljali se glavama i pokušavali jedan drugoga ugristi. Jahači su ih mirili, držali za uzde, gladili po čelu i vratu i stalno im govorili neka budu mirni. Konji, siti, najedeni i željni trka, cijelo su vrijeme radili korak naprijed ili nazad i sve bojovnike držali u stalnoj pripravnosti. Čekali su cara, koji je davao zadnje naputke svojim pisarima, službenicima, poreznicima, rizničarima i stražarima.

50. Pozdravio se sa ženom i kćeri i privio k sebi oba sina. Oni su htjeli poći s njim u rat, ali im on nije dao. Rekao im je neka čuvaju dvorac, mater i sestru i neka uče, jer nikad se ne zna što se sve može dogoditi.

51. Car je nato odredio tko ima što učiniti. Poslao je tekliče i kaniće na sve strane sa zapovijeđu neka se pripremi sva vojska i neka stigne pod planine što prije može. Vojsci koja je čuvala granice je zapovjedio neka utrostruče straže i neka nikoga ne puste u Carstvo.

52. Careva bojna kola bila su pozlaćena. Imala su dva kotača, malo odmaknuta od košare za posadu. Sva bojna kola su imala željezna vretena. Na glavinama su bile svrdlače, koje su svojim oštricama, raspoređenima poput znaka Salamonova, parale sve što bi dosegle u vožnji. Sprijeda je bilo mjesto za vozača. U sredini je bilo mjesto za cara, a odostrag su bila dva mjesta za njegove bojovnike. U kola je upregnuto pet konja. Tri konja ojićima, a ona dva sa strana uzdama. Konji su se mogli odmaknuti od kola dva ili tri sežnja i remenjem kositi pješake.

53. Vozač je bio odjeven u ljubičastu odoru. Imao je zlatni nadac (oklop), koji mu je štitio prsa, leđa, ruke i bedra. Na glavi je imao tjemenac sa šiljkom. S lijeve strane na kolima bio je zataknut mač i za crvenim pasom par noževa. U rukama je imao korbač, a u vožnji uzde svih konja.

54. Car je bio u ljubičastoj odori sa zlatnim nadcem. Za pojasom je imao strijelnicu sa strijelama, na plećima mač sa zlatnom jabučicom na drški, za žutim pojasom par dugih i jedan kraći nož. Na glavi je imao zlatni tjemenac s šiljcima koji su predstavljali krunu.

55. Straga na povišenom dijelu koša bila su dva bojovnika, koji su imali jednaku ljubičastu odoru, pozlaćeni nadac (oklop), koji im je branio prsa i pleća, tjemenac sa šiljkom i perjanicu. U rukama su imali duge sulice i sa svake strane na kolima oštrulce. Za pasom su imali težice (sjekirice) i po dva para noževa. Straga, pričvršćeni u košu kola, bili su branci, koji su služili za odbijanje neprijateljskih strijela.

56. Bojna kola velikoga kosiza bila su jednako opremljena. Njihovi nadci su načinjeni od nada (čelika). Tjemenci su im bili također od čelika, sa šiljkom i perjanicom od konjskog repa. Preko svega su nosili crvene kabane koji su sprijeda vezani kopčom. Sva bojna kola su na kotačima imala dvadesetak centimetara duge noževe, svidrače, kojima su lomili kotače na neprijateljevim bojnim kočijama i noge pješacima i konjima.

57. Atalice su bile bojne kočije na četiri kotača, na kojima bi bilo osam ili deset bojovnika koji su strijelama, dugim i kratkim kopljima gađali neprijateljske vojnike, sklonjeni iza tvrdih dasaka koje su ih branile od strijela. Vukao ih je par, a ponekad i dva para konja. Svaki konj je bio na posebnoj zaprezi, pokriven osobito čvrstim šivanim pokrivačem, koji ga je branio od strijela, kopljā i mačeva, a ako bi unatoč svemu bio ubijen ili ranjen, odmah bi ga otkačili i ostavili, kako bi drugi mogli voziti naprijed.

58. Konjanici su bili odjeveni u crnu odoru, s nadcem za prsa i tjemencem sa šiljkom i perjanicom od crnoga konjskog repa. Preko svega su bili pokriveni crvenim kabanom. Imali su dugi luk s dva puta savijenim kracima, strijele, za sedlom dugi mač končar, dugo koplje s vijorom pod šiljkom i branac. Ispod vrha dugih koplja bio je plamenac s carevim bojama. Konji su imali oklop za glavu. Na bokovima su imali pod sedlom ušivene pokrivače, koji su ih branili od strijela i uboda.

59. Pješaci su imali veružnice, tjemence, ramenjače, prsače i zadače. Dugi luk s dva puta savijenim kracima, strijele, zarezani štit, mač končar, dugo koplje, par noževa za pasom i u torbici nešto hrane i pričuvne cipele. Na nogama su imali debele cipele, vezane preko hlača za potkoljenice.

60. Svi Hrvati još su na lijevoj strani prsa imali svoj znak, kvadratiće crvene i zlatne, crvene i srebrne ili crvene i žute ili druge boje koja je odgovarala činu.

61. Na brancima je svaka postrojba imala naslikanu zvijer. Jedni su imali kliještavca, drugi zmiju, treći zmaja, četvrti mačku, peti mrava, a šesti lava.

62. Sva bojnica je imala preko svega crveni kaban koji je štitio od sunca, mraza, kiše i snijega. Na njemu su spavali i njime se pokrivali. Tkan je od debelo predene vune i pamuka. Šili su ga posebno izučeni krojači. Nakon tkanja su ga valjali u stupi i močili u rastopljenom pčelinjem vosku, ulju i octu. Takav kaban je bio izdržljiv i služio je svojoj namjeni.

63. Car se sporazumio s velikim kosizom, podigao mač i osobni je zdrug, sa svime što je moglo, krenuo prema istoku. Kad su prošli desetak vrsta, susreli su prve postrojbe, koje su u neredu, rasparane, umorne i ranjene, išle prema utvrdi. Zaustavili su ih i pitali što se dogodilo. Rekli su im kako su ih iznenada napali u hodnji i do nogu potukli Mongoli.

64. Car je želio što više čuti o boju, kako su ih Mongoli napali, i od svakoga što misli zašto je njegova vojnica bila tako strašno potučena. Nakon više sati slušanja okrenuo se i otišao pod svoj šator. Umoran i ljut, brzo je zaspao na tigrovoj koži. Straže oko šatora su pažljivo hodale, pazile i bdjele kako bi car što bolje spavao.

CARSKI DVORAC

65. Car je brzo zaspao i sanjao svoj dvorac koji je blistao na suncu. To je bila veličanstvena palača. Oko nje je bio visok zid s dvadeset pet tornjeva. Palaču je zidao njegov pradjed. Svi njegovi preci su, svaki po svom ukusu, palaču dozidavali. Dodavali su joj stupove, nadvoje, cijela krila, nove dvorane i, naravno, kule i zidine. Oko cijelog dvorca je bio širok kanal pun vode. Iznutra su palaču svi ukrašavali srebrom, zlatom i majolikom. Po zidovima su bili božanstveni mozaici, kipovi i slike.

66. Sprijeda, straga i sa strana palače bili su prekrasni vrtovi s potočićima, ribnjacima, vodoskocima, vodopadima i vodopadićima. Voda je posvuda škropila, tekla i žuborila. Kad bi je obasjalo sunce, prelijevala se u svim Luninim bojama. Vodu su doveli izdaleka tunelima, kanalima i olovnim cijevima.

67. Svi vrtovi su bili puni stabala svih vrsta iz cijelog svijeta. Ribnjaci, potočići i vodopadi su bili puni svakovrsnih riba, šarenih boja, dovezenih sa svih strana svijeta. U jednom krilu je bila njegova obitelj, a u drugom krilu palače njegov harem. Srednji dio palače bio je pun dvorana, kancelarija i pisarnica, gdje su bili smješteni njegovi dužnosnici, pisari i službenici, koji su zapisivali i bilježili sve što se događalo u Carstvu.

68. Porezi koje je on određivao za svaku župu, županiju i pokrajinu posebno i novac koji je pritjecao u njegove blagajne precizno su zapisivani. Svaki je štibrar i svaki službenik bio njemu osobno odgovoran, za svaki primitak i svaki izdatak. Riznice su mu bile pune zlata, srebra, dragoga kamenja i umjetnina koje su bile ili kupljene ili darovane ili pak dio njegova plijena ili plijena njegovih predaka.

69. Carica je bila lijepa, visoka i vrijedna žena koju su svi jako voljeli. Nju mu je odabrao otac, još kad je bio dijete. Od njega je bila starija dosta ljeta i stalno je mislila da ga može savjetovati. S njom je imao dva sina i kćer. Ona se za njih skrbila i odgajala ih. Sinove je viđao dva-tri puta mjesečno i učio ih bojnim vještinama. Išao je s njima i svojim kosizima na natjecanja jašući na konjima. Učio ih je najprije gađati strijelama, zatim bosti kopljem te kako se siječe mačem i kako se bode noževima. Učio ih je kako se obraniti goloruk i što se sve može uporabiti za obranu.

70. Kćer je viđao jednom ili dva puta mjesečno. Učio ju je jahanju, pričao joj priče i šetao s njom po krasnim cvjetnjacima i vrtovima punim ruža. Pokazivao joj je ribe u potocima i ribnjacima i govorio odakle je koju dobio i kako je kojoj je ime.

HAREM

71. Njegov harem, u kojem je bilo više od dvjesto konkubina, priležnica i odaliski, bio mu je najdraži dio palače. Bio je sav u zlatu i srebru, urešen brojnim mozaicima, slikama i kipovima.

72. Dvorane su bile prozračne, svijetle i pune života. Podovi bijahu popločani pločicama od najfinijeg porculana dovezenog iz Kine, od mramora iz Altaja i bazalta dovezenog iz Misira . Krilo je imalo tri kata, a svaki kat stotinu soba. Podovi bijahu pokriveni debelim tepisima u koje su noge upadale do gležnjeva. Tepihe od svile, vune i pamuka tkale su na tkalačkim stanovima domaće tkalje.

73. Dvorane su bile obrubljene pilastrima, postolja i glavica pozlaćenih i urešenih ljubavnim prizorima. Na mozaicima i na zidnim tepisima su također bile slike iz ljubavnog života.

74. Harem je uvijek odzvanjao umilnom i uhu ugodnom glazbom. Njegove konkubine, priležnice i odaliske su sviranjem kratile vrijeme. Svaka od haremskih žena imala je svoj stan. Mlađe i izazovnije žene imale su jako velike i lijepo urešene stanove od pet ili šest soba.

75. Sve pokućstvo načinjeno je od rezbarene sandalovine i ebanovine dovezene iz Indija i Afrike. Sve plahte, jastučnice i prekrivači bili su od čiste svile koje su dovezle karavane iz Kine.

76. Sanjao je da je došao u harem i tamo nije bilo nijedne konkubine ni priležnice. Svi eunusi i sandali su se nekamo razbježali. Njegova glavna upraviteljica, suhitana, uvijek ga je čekala i govorila mu sve novosti iz harema: koja je zanijela, koju je premjestila iz harema u drugi dio gdje su bile trudnice, koje nisu imale što raditi u haremu, koja se s kojom posvadila i koja je koju istukla i počupala, koliko novih žena su doveli i poslali iz županija. Rekla bi mu koliko ih je zbog bolesti poslala nazad, iz kuće uzdaha, gdje su žene čekale po tri tjedna za dolazak u harem.

77. Kad bi mlade djevojke došle u harem, suhitana ih je odvela s dva sandala u kuću uzdaha. Tamo se žena morala svući do gola i onda ju je suhitana svu pregledala i opipala. Sandali su je potom oprali od glave do peta i odjenuli u za to posebno pripremljene halje.

78. Sandali koji su spavali u sobi do one u kojoj je spavala mlada žena cijelo su je vrijeme nadzirali i sve prenosili suhitani: što radi, kako se ponaša, kako i koliko jede i koliko se pere. Suhitana bi mu rekla koji eunuh nije bio poslušan i kojeg treba kazniti i koji sandal nije više za harem pa ga treba utopiti u Tigrisu jer više nije sposoban ni za jedan posao.

79. Na dnu dugog hodnika bila je samo jedna mlada djevojka, koju su mu iz jednog bojnog pohoda doveli njegovi bojovnici kao malo dijete od šest do sedam proljeća. Još kao dijete je bila jako lijepa. Imala je sinje, modrosive oči, plave vlasi i prelijepo, božanstveno lice. Bila je visoka, znala je lijepo plesati i pjevati. Poslao ju je upraviteljici i naručio neka nađe nekakav posao za nju u haremu. Otad je nije viđao po haremu i nije znao što se s njom dogodilo.

80. Sada je, odjednom, na dnu hodnika stajala djevojka, vitka i stasita. Imala je krasan obraz obrubljen plavim vlasima koje su padale preko prekrasnih ramena na leđa i sezale sve do božanske zadnjice, koja je bila nasađena na visoke noge. Prelijepa bedra i listovi na potkoljenicama risali su se kroza svilenu haljinicu. Nožice su bile obuvene u zlatne cipelice. Hodala je tihim mačjim hodom, njišući bokovima i zadnjicom.

81. Pod poput snijega bijelom haljinicom jasno su se vidjele prekrasne, lijepo oblikovane i tvrde dojke. Tamne bradavice su tamno bojile svilenu haljinicu. Haljinica je širokim pojasom vezana oko struka i zlatnom kopčom zakopčana na prsima.

82. Smiješila mu se i lakim pokretom, mahom ruke zvala ga k sebi. Kad je krenuo prema njoj, ušla je u jednu od dvorana. U trku je pokazala svu svoju umilnost i gracioznost. Pošao je za njom. Djevojka je stala nasred dvorane. U rukama je držala porculansku posudu s njegovim najdražim pićem. Kad se približio, ponudila mu je čašu i natočila prst pića.

83. Gledao ju je i nije mogao skinuti oči s nje. Činila mu se poput vila iz priča koje su mu pričale njegove dadilje. Ispio je piće i praznu čašu vratio boginji. Zamišljao ju je bez odjeće. Zamišljao je njezine tvrde grudi, ravan, čvrst trbuh, krasnu baršunastu kožu prelijepih nogu i tamni, obrasli srh među bedrima.

84. Baš onda kada mu se činilo da mu je sve nadohvat ruke, probudio ga je tutanj teških bubnjeva, konjskih kopita i jezivo prodoran zvuk trublji. Protrljao je sanjive oči i opsovao. Shvatio je da je sve bio san i da je zbilja sasvim drugačija.

85. Pozvao je slugu i naredio mu neka mu pripravi nadac i bojnu opravu. Na brzu ruku se oprao, odjenuo i pred šatorom zajahao konja. Sa svitom koja ga je čekala išao je u susret kosizama, koje su upravo pristizale u tabor. Cijelog dana su pristizale nove i nove postrojbe vođene njegovim najboljim časnicima. Zapovjedio je neka uhodica sazna gdje su Mongoli i što rade.

86. Svojim je postrojbama zapovjedio neka počinu i neka budu što manje vidljivi. Nije dopustio nikakve vatre, prevelika kretanja i premještanja, kako ne bi dizali prašinu i tako otkrili Mongolima gdje su i što spremaju. Drugi i treći dan je bio isti. Dolazile su nove i nove postrojbe. Časnici su mu se javljali i svaki je dobio svoje mjesto i zadaću. Postrojbe su se pripremale i svaka je dobila svoje mjesto, a pristizale su još cijelih petnaest dana.

ZBOR RATNOG STOŽERA

87. Kada se i zadnja postrojba pojavila, car je sazvao bojnu ojat. Došli su svi njegovi veliki kosizi i kosizi sa svojim pisarima i službenicima. Svi su bili odjeveni u prekrasne halje. Na njima su sjali nadci i bliještali tjemenci i perjanice. Njihova bojna kola kojima su se dovezli na zbor bila su ukrašena uresima svih boja.

88. Konji u zaprezi bili su najljepši koje je njihova županija mogla uzgojiti. Imali su široke nozdrve, lijepu izduženu glavu i dug savijen vrat. Prsa su im bila široka i jako mišićava, trbuh vitak, a noge duge, s jakim kopitima na kojima su bile potkove od mjedi. Grive su im bile ispletene u podužu pletenicu u koju su bile upletene obojene trake. Kako su prilazili, kola su okretali prema šatoru, a konji su okrenuti od šatora.

89. Njihovi vozači i po dva bojovnika stražarili su, čuvali kola i konje i pazili da se netko nepozvan ne bi približio šatoru gdje je bila bojna ojat (sastanak ratnog stožera). Njihove odore su bile jako lijepo ukrašene. Veružnice i nad njima nadci bliještali su i sjali. Na plećima su svi imali kabane, koji su ih štitili od jakog sunca po danu i od mraza po noći.

90. Za razliku od prekrasnih odora i pozlaćenog oružja i oklopa, njihovi obrazi i ruke odavali su, ne gledajući na starost, bojovnike od zanata. Svi su bili puni posjekotina i ožiljaka, koji su se još jače isticali i pokazivali na mišićavim tijelima.

91. Svi su se poredali i sjeli ukrug, jedan kraj drugoga. Svaki je pred sobom držao dug mač končar i na njega upirao duge, jake i dlakave ruke. Ojat je trajala nekoliko sati. Onaj tko je imao što za reći, podigao je ruku i čekao da mu car dâ znak. Najprije se oglasio veliki kosiz uhodica. Iscrpno je govorio o Mongolima. Rekao je gdje su, što rade i koliko ih je.

92. Jako dugo je raspravljao o njihovoj konjici. Opisivao je njihove zapovjednike, jahače, oružje i taktiku kojom napadaju. Ustanovio je da ih je kao plijeve i da napadaju u postroju oblika mladog Mjeseca. „Najjači su na krilima. U sredini su obično najmlađi bojovnici. Iza njih je pričuva, u kojoj su stari iskusni bojovnici, koji u divljem galopu, ne gledajući svoje žrtve, samelju, pogaze i prevrnu sve što je pred njima.

93. Boj počnu bacanjem strijela. Gađaju s konja i kada izbace sve strijele, odmah kreću u napad. Strašnim krikovima prestraše neprijatelja i onda ga posijeku krivim sabljama koje su kovane i po dvadeset puta, kako bi bile što savitljivije. Po svakom prekivanju su se kalile u mokraći mladih kobila, a onda zadnja tri puta u mokraći mladih djevojaka.

94. Sablje su im lake, oštre i čvrste. Mongolski konji su mali, izdržljivi i brzi. Konji nemaju potkove. Kopita su im tvrda i izdržljiva. Mongoli su silno dobri jahači. Jašu na konjima bez sedla. Svaki vodi na povodcu još jednoga konja i s jednoga konja na drugoga zajaše u trku i za vrijeme boja. Konji su navikli gaziti i nisu nimalo strašljivi.

95. Mongoli nemaju bojne naprave i bacačice i zato teško osvajaju gradove i ograđene tabore. Najradije napadaju na vojnicu koja je u kretnji jer je, prije nego što se pripremi na obranu, svladaju grmećim napadom. Napadaju postrojem u obliku četvrtine Mjeseca, ali to nije uvijek pravilo.“

96. Svaki veliki kosiz i svaki kosiz imao je pravo reći svoje, braniti svoje mišljenje i za njega se boriti. Kada su svi završili svoje govore, riječ je uzeo car i rekao kako će biti. Rekao je: „Čuo sam vas i sve što ste govorili i predlagali sam razumio. Približno ste svi, svojim prijedlozima i savjetima, bili jako blizu jedan drugomu. Odsad pa nadalje se ima slušati samo moja zapovijed, jer brod s dva korbana tone. Odlučio sam i za mog zamjenika postavljam velikoga kosiza sa sjevera. Svi ga dobro znate i znate da je više puta u boju s Mongolima pobijedio i potukao njihove kanove.“

97. U znak odobravanja svi su lupnuli mačevima u brance. „Njegov zamjenik će biti veliki kosiz s istoka, kojeg također svi dobro poznate i koji je uvijek bio hrabar, ustrajan i sve svoje bitke završio pobjedom nad dušmaninom.

98. Savjetujem vam da svaki od vas imenuje svog zamjenika i on opet svoga, jer se u boju nikada ne zna tko će poginuti, a tko će ostati. Obavijestite svakoga svog časnika i svakoga svog bojovnika kako se ima držati u boju i tko vas mijenja ako bi koji, ne daj bože, poginuo. Recite im kakvog neprijatelja imamo pred sobom i čega se svaki mora držati kako bismo pobijedili.

99. Pregledajte bojna kola i kočije, konje, oružje i bojne strojeve. Bojne naprave postavite na mjesta gdje će biti korisni i s kojih će lakše pogađati. Ujutro ćemo, u svitanje, brzim hodom krenuti prema mongolskim hordama. Ispred vojnice će biti kosiza, koja će s uhodicom biti dobro povezana i koja će braniti vojnicu od iznenadnog napada sprijeda.

100. Preko kanića i tekliča bit će u vezi s bojnim stožerom. Sa svake strane bit će također kosize, koje će čuvati i braniti vojnicu s bokova i glasnicima biti u vezi s vojnicom i stožerom.

101. Na začelju će također biti kosiza, koja će nas čuvati od iznenadnog napada s leđa. U vojnici bit će kosize koje će također imati svoje prednje i bočne straže.

102. Kosiza za kosizom ići će brzim hodom. U sredini svake kosize bit će kosiz, sa svojim trobojnicima, bojnicima i vijornim časnicima.

103. U središnjici između svih velikih kosiza bit će car sa svojim ojatnim i vijornim časnicima. Iza središnjice ići će kola hranom, pričuvnim oružjem i ratnim strojevima, bacačima strijela, katapultima, bacačicama, kornjačama, ovnovima, mješinama i građom za gradnju mostova, splavi i ormanica za premošćivanje potoka i rijeka.

104. Onda će ići efurica sa svojim zaprežnim kolima i svom opremom. Efuri će pomoći pri premošćivanju rijeka i voda. Za njima će ponovno biti kosize i na začelju stražarska kosiza.

105. Kada dođemo na bojno polje, uhodica i čelna kosiza ostat će u sredini. Velike kosize iz vojnice polaze prva na lijevu, druga na desnu stranu, treća na lijevu, četvrta na desnu, i tako sve do carskog zdruga, koji će ostati u sredini.

106. Kosize koje se nalaze iza carskog zdruga jednako će se postrojiti, prva nalijevo, druga nadesno, treća nalijevo i četvrta nadesno, kao pričuva prednjim kosizama. Rasporedit će se iza svih i čuvati hrbat vojnici.

107. Efurica će biti uz ratne strojeve i pomagati strojnicima u svemu što bude trebalo. Odmah po dolasku na bojišnicu prve redove treba utvrditi dubokim jarugama, u koje treba zabiti zaoštrene kolce i preko njih staviti trstiku, granje i slamu.

108. Iza jaraka u kanalima moraju biti suličari dugim sulicama. Iza njih neka se postroje strijelci, a iza njih atalice i konjica. Iza konjice idu ratni strojevi.

109. Pustite neprijatelja neka napadne prvi. Na njegove strijele, kojih će biti toliko da zacrne nebo, pokrijte se brancima. Kada počne dušmaninov napad, odmah gađajte ratnim strojevima i tučom kamenja, stijenja i praća zasipajte neprijatelja.

110. Strijelci neka onda odmah počnu bacati svoje strijele, a kopljanici postrojeni u klinovima neka dugim kopljima čekaju mongolsku konjicu. One koje ne potuku bacačice, strijele i duga koplja neka čekaju bojna kola, posade bojnih kočija i konjica sa svojim dugim i kratkim kopljima i oštrim mačevima končarima. Ako bi Mongoli probili našu prvu crtu, onda neka odmah boj započne pričuvna kosiza i neka zatvori rupu u našim redovima.

111. Pazite se dušmaninovih krila, na kojima su postrojeni njihovi najbolji vojnici. Ako neprijatelj počne bježati, ne pustite sve postrojbe u progon, nego odredite konjičke satnije, bojne i trobojne za progon, a drugi dijelovi kosize neka ostanu na mjestu u iskopanim kanalima i čekaju, da ih neprijatelj varkom ne iznenadi i potuče.

112. Za vrijeme brzog hoda i premještanja neka uhodica provjeri vodu i travu, jer ako nam zatruju vodu i travu, životinje i ljudi će poginuti ili će se razboljeti, pa će nas neprijatelj lako svladati. U tu svrhu neka uhodica povede žedne i gladne koze i ako koze po ispijanju vode ostanu zdrave i žive, onda vodu može piti drugo blago i ljudi. Isto je i s travom.

BOJNO POLJE

113. „Sada ćemo svi lijepo popiti čašu vina na čast božice Aštur, neka nam pomogne pobijediti neprijatelja.“ Kada su svi imali čaše u rukama, sluge su nalili vino, koje su na carev znak svi popili do polovice, a onda ono što je ostalo izlili preko ramena na tlo, za pobjedu. Car ih je nato pozdravio i rekao neka idu s božjom pomoći svaki u svoju kosizu.

114. Kada su kosizi ušli u bojna kola, vozači su potjerali konje i, praćeni kosizovim zdrugom, otišli u svoje stožere. Vijore na bojnim kolima i na sulicama jahača kosizova zdruga bile su vezane kako ne bi lepetale i vijorile praveći buku.

115. Ujutro, već u rano svitanje, sve su postrojbe bile spremne. Na carski znak su krenule brzim hodom. Postrojbe su se kretale kako je dogovoreno, bez galame i bez velikog škripanja i lupanja. Sva arma je bila pričvršćena. Sva kola su bila podmazana i sve na kolima povezano. Prvog dana su prešli puno vrsta.

116. Put je bio miran i bez iznenađenja. Drugog dana oko podneva su prvo vidjeli nekoliko brzih mongolskih konjanika koji su u naglom galopu jahali prema svojim postrojbama. Prije večeri su ponovno, iza bližih planina, u galopu i u oblaku prašine uočili jurte mongolske konjice. Nisu se obazirali ni gađali čelne postrojbe. Kanići su izvijestili cara o mongolskim uhodama.

117. Car je zapovjedio neka pod svaku cijenu uhite par mongolskih jahača i neka iz njih izvuku važne podatke, koliko ih je i što namjeravaju. Obećao je nagradu onomu tko ih uhvati i privede žive.

118. Kosiz uhodice je to rekao svojim uhodama. To su bili najbolji bojovnici, izabrani iz cijele vojske i koji su prošli puno bojeva i ratova te znaju kako uhvatiti neprijatelja i prisiliti ga da progovori. Predvečer su uhode doveli desetak prestrašenih mladih Mongola. Pali su u zasjedu koju su im napravili uhode. Cijelu noć su ih ispitivali i na koncu nisu saznali ništa više nego što su prije znali.

119. Treći i četvrti dan su prošli bez većih teškoća. Petog dana ujutro, kad su se počeli spremati na put, saznalo se da je krepalo više konja i da su neke koze koje su pile vodu rigale i napuhale se. Odmah su sve upozorili neka konjima ne daju piti na vodama koje nisu obilježene. Biljeg je bila janjeća kožica na kolčiću. U nastavku puta ništa se više nije dogodilo.

120. Predvečer su se zaustavili nekoliko milja pred neprijateljem. Odmah su se rasporedili kako je bilo zapovjeđeno i bez odmora počeli kopati duboke i široke jaruge i zabijati u njih kolce. Jarke su pokrili trstikom i na nju stavili nešto trave. Poslali su straže ispred postrojbi, kopali kanale u kojima su smješteni kopljanici, iza njih strijelci, za njima konjica i bojni strojevi i pripremali se za boj. Bojne strojeve su sastavili, pripremili i probali kako rade. Efuri su pomagali pri razmještanju ratnih- naprava. Tražili su najpovoljnije mjesto odakle će biti učinkovite.

MONGOLI

121. Sve jaruge su pokrili pletivom od trstike i na nju nabacali nešto zemlje i grmlja kako bi bile neprimjetne. Ujutro na svjetlac su prve Mongolske jurte došle u dodir sa satnijama čelne kosize. Jedni su na druge odapinjali strijele, prijetili i rugali se, ali nije došlo do ozbiljnijih bitaka.

122. Oko podneva se povela jedna ozbiljnija bitka s formacijom mongolskih konjanika. Napad je bio vrlo jak. Naletjeli su na trobojnu čelne kosize, koja je bila postrojena i pripremljena ispred bojišne crte.

123. Mongoli su doletjeli na svojim brzim konjima, odapeli strijele i u divljem galopu navalili na prvi bojni red carske trobojne. Za to vrijeme su iz bacačkih naprava na njih bacili puno projektila, kamenja, strijela i bačvica zapaljene smole. Istovremeno s bacačkim projektilima strijelnica je odapinjala kišu strijela.

124. Mongoli su bili iznenađeni količinom projektila i strijela. Oni koji su došli do prvih crta su naletjeli na duge sulice i oštrulce, koje su kosile i rijedile njihove redove. Oni koji su ostali živi su se, bježeći na konjima i pješice, vratili u svoj tabor. Mongoli koji su izgubili konje penjali su se na konje onih koji su jahali natrag i zajedno jašući bježali prema svom taboru koliko su brže mogli.

125. Večer je bila mirna. Noću su se jedni i drugi pokušali probiti u suprotni tabor, ali im to nije uspjelo. Ustanovili su da su na jednoj i na drugoj strani iskusni bojovnici i da će se boj biti na život i smrt. Kagan je navečer pozvao sve svoje kanove. Posavjetovao se s njima kako i što će tko učiniti i gdje će tko biti za vrijeme napada.

126. Rekao im je: „Pred nama je strašan dušmanin kojeg možemo pobijediti samo ako učini neku pogrešku. Budite hrabri i lukavi jer lukavost će vam više pomoći nego hrabrost. Zaludu ne gubite vojnike. Ujutro u zoru ćemo napasti, a pomoći će nam izlazeće Sunce, koje će svojim zrakama zaslijepiti carske postrojbe. Prva će napasti sredina s mladim i neiskušanim bojovnicima, a onda će napasti krila i tući i stiskati neprijatelja na gomilu, a ondje ćemo ih onda svladati.“

127. Kanovi su kratko ponovili svoje zadaće i brzo na konjima otišli prema svojim postrojbama. Oba tabora bila su zamračena i bez buke. Iz obaju tabora čulo se samo lajanje lovačkih pasa, rzanje konja, blejanje gladnih i žednih koza, njakanje magaraca i čudno glasanje deva koje je sličilo ključanju vode u velikoj posudi na ognju.

128. Straže su pažljivo i mirno obilazile svoje položaje, pazeći da ne bi što previdjeli. Previdjeti je značilo poginuti od neprijateljeva noža ili bodeža i prepustiti svoje subojovnike neprijatelju. Te noći je rijetko koji bojovnik spavao. Časnici jedne i druge strane u mislima su prolazili bojišnicu i zamišljali razne prilike u kojima bi se mogli naći u boju. Car se također vrtio na svom ležaju. Nikako nije mogao zaspati. Nekoliko puta je na časak zaspao, ali se naglo probudio misleći da čuje strašni mongolski krik u napadu.

129. Ustao je prije svitanja, prošetao po šatoru, naložio neka ga odjenu u bojnu odoru i neka mu stave nadac. Probao je mač koji mu je najbolje odgovarao, pregledao noževe, kratka koplja i pogladio tjemenac po perjanici. Naložio je neka se svi brzo priprave za napad. Svi veliki kosizi bili su već dosta dugo spremni. Sve njihove postrojbe su bile pod oružjem. Bojovnici su bili zabavljeni čišćenjem i oštrenjem mačeva, noževa, oštrulaca, lopata i sulica. Pregledavali su perišta i vrške na strijelama, gledali uzice i krakove na lukovima i pregledavali konjsku opremu, sedla, uzde, prsače, podrepnjake i potrbušnjake.

130. Bez buke, u najvećemu muku, otišli su svaki na svoje mjesto, čekali i kopali jame i prsobrane. Na istoku se pojavila zabela, za njom se pojavio svjetlac, kojeg je brzo zamijenila zora. Na nebu su se brzo mijenjali uresi crnomodre, plavkaste, rumenkaste, žute, crvene i na kraju zlatne boje.

BITKA

131. Prekrasne boje i nijanse resile su nebo izmjenjujući se tako brzo kao da love jedna drugu. Cijelo nebo je bilo prelijepa prostirka pod kojom se nije moglo ni naslutiti što se odvija. Kada su prvi zraci Sunca zasjali na gorućemu nebu, iz mongolskog tabora je izjahala rijeka konjanika. Stotine tisuća ljudskih i konjskih glava se primicalo, njihalo, dizalo i spuštalo. Na trenutak se mongolska vojnica zaustavila, poravnala i u trku dojahala na strelomet.

132. Carska čelna kosiza se brzo povukla iza prednje crte svoje bojišnice, kleknula u plitke kanale i nad sebe podigla brance. Mongoli su na znak kanova počeli odapinjati strelice prema carskim postrojbama. Nebo se zacrnilo od strijela. Strelice su tukle i zabijale se u brance koji su izgledali kao ježevi puni bodlji. S druge strane su carske bojne naprave počele rigati svoje kamenje, gromade, kogule, praće, zapaljenu smolu u loncima, posudama, bačvicama i teške strijele. U isti čas je strijelnica odapela svoje strijele. Od silnih strelica nebo je postalo crno. Prednje satnije, bojne i trobojne su brancima pokušavale braniti svoja tijela od oštrih i otrovnih strijela.

133. Mongoli su strašnim krikom, od kojeg su se tresle planine, u neviđenom galopu golim sabljama visoko nad glavama jurili kao pomahnitali prema carskim postrojbama. Konji su im bliještali od rose i znoja na dlaci. Duge grive su raspletene šuštale kao svila. Topot kopita je odzvanjao kao kad tuku najveći bubnjevi. Projektili iz bojnih naprava, strijele i praćci su činili svoje. Ovamo su pogodili konja, onamo jahača, ondje je pao jedan, ondje drugi. Redovi su postajali sve rjeđi.

134. Ponovno je krenuo drugi val mongolskih jahača. Ovog puta se nije zaustavljao ni gađao strijelama, jer su se bojali pogoditi svoje. U galopu su rušili sve pred sobom. Puno ih je propalo u jaruge, a konji i konjanici su se nabili na zakopane kolce. Bojni klinovi kopljanika činili su čuda u mongolskim redovima. Bacačice i strijelnica, koja je imala izvanredno moćne strijele i dvojno savijene lukove, rijedile su i do sedamdeset sežanja pred sobom.

135. Ponovno je došlo do mongolskog napada i ponovno je carska vojska izdržala. Car je odlučio progoniti mongolske postrojbe koje su u neredu bježale nazad prema taboru prije nego što se ponovno prestroje. Njegova bojna kola i cijela postrojba bojnih kola razdvojena u tri kolone jurile su prema Mongolima i opkoljavale ih s dviju strana. Carev osobni zdrug je kao mahnit izjurio iz sigurnih bojnih crta na otvoreno polje. Za njim je jurila konjica prednje crte.

136. Suličari i strijelnica su pomislili da moraju naprijed te su i oni napustili svoja mjesta iza jaraka. Redovi su se pomiješali, više nije bilo uređene bojišnice. Od još doprije nekoliko minuta uređene vojnice nastala je mješavina svih mogućih rodova vojske. Gonili su Mongole, tjerali ih, ubijali u trku. Skakali su u njihov tabor i pljačkali tko je što mogao. Lovili su mongolske konje, uzimali lukove i sablje od ubijenih mongolskih konjanika. Svlačili su s njih nadce i kape .

137. Rasulo svoje vojske, iza jedne uzvisine, gledao je Kagan. Pomodrio je od bijesa. Umirio se. Popio je malo kumisa iz mješine, pljunuo kroza zube i šapćući, jedva mičući usnicama, rekao svojim kanovima: „Sada je naše vrijeme. Nije nas puno ostalo. Ono što bježi ionako nije više ni za što. Slijedite me!“ Na brzom konju je u galopu skrenuo onamo gdje su bila prekrasna careva bojna kola. Kola su sjala i bliještala na istočnom suncu. Car je u zlatnom nadcu sjao kao zvijezda Danica u crnoj noći.

138. Vijore na njegovim kolima i na sulicama njegova osobnog zdruga vijorile su i klepetale na vjetru. Posvuda su bile vijore carskih kosiza. Kaganov zdrug, u kojem su bili samo najbolji bojovnici, probijao je put kroz raštrkane postrojbe carske vojske, koje su opijene od pobjede izgubile osjećaj za opasnost. Kagan se našao na strelomet od carskih bojnih kola. Svi njegovi bojovnici su u hipu zaustavili svoje konje, nategnuli lukove i odapeli tisuću strijela prema samo jednom cilju, caru.

139. Kad su bojovnici osobnog zdruga vidjeli što se događa, probali su zaustaviti napad, ali im to nije pošlo za rukom. Cara je pogodila teška strijela kroz otvor u nadcu za desnu ruku. Strijela je prošla kroz prsa i zaustavila se na lijevoj unutarnjoj strani oklopa. Car se uhvatio za prsa lijevom rukom, a desnom za rukohvat na kolima. Kopljanici na njegovim bojnim kolima uhvatili su ga i poduprli. Čuo je krik: „Ranarnika, ranarnika ovamo, trebamo ranarnika!“ Ranarnik je sav u krvi dojahao i spustio se u carska bojna kola. Pogledao je što se dogodilo i rekao: „Što će liječnik, koga će liječiti kada ne može mrtvog uskrsnuti?“

140. Neki od bojovnika u blizini zavikali su: „Cara su pogodili, car je ubijen!“ Kao oganj se vijest širila cijelim bojnim poljem. Kagan se brzo snašao i poslao kaniće neka vrate njegove bježeće vojnike i neka od njih na brzinu ponovno slože postrojbe pa navale na obezglavljenu carsku vojsku. Sjeverni veliki kosiz, koji je trebao zamijeniti cara u slučaju njegova ranjavanja, i sam je, posječen od mongolske sablje, ležao u šatoru.

141. Istočni kosiz je sa svojim kosizima slavio i pio vino na slavu pobjede i na čast božici Aštur. Kad su mu rekli što se događa, pokušao je preuzeti zapovjedništvo u svoje ruke, ali bez uspjeha. Veliki kosizi drugih divizija, koji su shvatili što se događa, počeli su pripremati svoje postrojbe, ali im u općemu metežu to nije uspijevalo.

142. Kagan je dao zapovijed neka svi njegovi vojnici u galopu ponovno napadnu na cijelom bojištu i posijeku i pokolju sve što se miče. Strogo je naredio neka nijedan ne uzima ništa od neprijatelja, jer ako kod nekoga nađe i najmanju stvar, dat će ga raščetvoriti konjima. Mongoli, koji su bili pred strašnim porazom, odjednom su se pribrali i počeli svoj krvavi pir.

143. Carski bojovnici su se branili pojedinačno i u skupinama, ali se nisu mogli oduprijeti mongolskim konjanicima i njihovim oštrim sabljama. Po bojnom polju je tekla krv, letjele su glave, ruke i tijela. Miješala su se pasja, konjska i ljudska tijela. Mongolski konji su bili zapjenjeni i krvavi, jahači znojni, krvavi i umorni, ali nisu stajali. Mahali su sabljama, ganjali konje i gazili sve što se micalo po bojnom polju.

SJEĆANJA

144. Car je, pogođen strijelom, pomalo gubio snagu. Postajao je sve slabiji i slabiji. Odjednom mu se pred očima počeo odvijati cio njegov život. Letjela je slika za slikom. Pokušao je to zaustaviti, ali nije uspio. Najprije je vidio sebe kao malo dijete. Oko njega su bile dadilje, djevojke, sluge i njegova majka, koja je nad njim bdjela kao sokolica nad sokolićem.

145. Sjetio se svog oca, koji ga je vodio po cvijetnjacima i vrtovima i pripovijedao mu priče o njihovim precima. Sjetio se kada je prvi put zajahao konjića kojeg je otac vodio za povodac i kako su on i otac bili ponosni na to.

146. Pala mu je na pamet ženidba. Otac ga je sa šest godina oženio za dvanaestogodišnju ili trinaestogodišnju princezu. Nakon velikog pira i slavlja on i žena otišli su se igrati brodićima na veliku kamenicu iz koje su se polijevali vrtovi i cvijetnjaci. Sjetio se kada je postao malo stariji i kad mu je otac dopustio sjediti na carskom zboru. Proletjelo mu je kako ga je učitelj učio pisati po zemljanim pločicama i čitati napisano .

147. Sjetio se smrti svoje matere. Pamtio ju je na smrtnoj postelji. Ležala je mirno. Blijedo lice je bilo obrubljeno sijedim kudravim vlasima. Na očima je imala zlatne kovanice. Pune usnice su bile blijede. Od vrata nadolje je bila pokrivena plahtom bijelom poput snijega koja je visjela sve do poda.

148. Nad glavom joj je, na zlatnom lancu, bila obješena carska kruna s brojnim dijamantima i biserima. Sa svake strane je u svijećnjaku stajalo šest voštanih svijeća koje su polako gorjele i jedva osvjetljavale sobu u kojoj je ležala.

149. Oko smrtne postelje su klečale i molile za caričinu dušu njezine prijateljice i sluškinje. Po cijeloj carskoj palači se osjećao teški, malo slatkasti miris tamjana i ružina ulja. Prvi put je vidio suze u očima svog oca. Činilo mu se kako to nije moguće. Nije mogao zamisliti da tako odlučan, hrabar i čvrst muž može plakati. On i brat su bili nijemi i nisu mogli ni plakati od tuge. Stisnuli su se u tišini u jedan kut.

150. Nekoliko godina poslije proživio je smrt oca. Ponovno je cijela palača bila puna slatkastog mirisa tamjana i ružina ulja. Tada je shvatio da je ostao sam s bratom. Dogovorio se s bratom i sve su dogovorno činili. Za sprovod se nisu morali brinuti jer to je sve učinio Alan, žrec božice Aštur.

151. Sprovod je bio jako lijep. U bojna kola njegova oca bilo je zapregnuto šest poput murve crnih konja, najboljih u Carstvu. Na sva četiri kuta nadgrađa bojnih kola bile su zataknute sulice sa zlatnim vrhovima. Na njima su bile vijore spuštene na pola kopljišta. Sa sve četiri strane koša bili su pričvršćeni carski štitovi, lijepo obojeni carskim bojama.

152. Škrinja od ebanovine bila je otvorena, lijepo ulaštena, sjala je kao Sunce. Iznutra je bila obložena svilenom ponjavom ljubičaste boje. Car je ležao u najljepšoj odori skrletne boje sa zlatnim uresima i zlatnom, dijamantima ukrašenom krunom. Na prsima je imao carski mač sa zlatnim drškom i usjajenim koricama modrastog sjaja. Na nogama je imao crne ulaštene čizme sa zlatnim ostrugama koje su bile pričvršćene na petama i preko stopala.

153. Potplat vrhova čizama bio je okovan zlatnim potkovicama koje su se izvijale prema gore i pokrivale dio naplatka nad prstima. Sjede vlasi bijahu ispletene u pletenicu. Jake obrve su bile počešljane čelu, a na očima je imao zlatne kovanice, koje su držali kapke zatvorenima kako se oči ne bi otvorile za vrijeme sprovoda. U drugim bojnim kolima je bio pokrov škrinje na kojem je zlatnim slovima pisalo: „Car Horezma, vojskovođa i vitez“.

154. Oko pokrova je stajalo njegovo oružje i dio konjske opreme. Sa strane kola su jahali njegovi vjerni kosizi. Njihovi konji, odore i oružje bili su očišćeni, ulašteni, sve je bilo na svome mjestu, što je odavalo bojovnike od zanata. Na konjima su bila najljepša sedla, a sa strane su visjeli mačevi, palaši, strijelnice i dvostruko savijeni lukovi, boguni. Svaki je u rukama uspravno držao sulicu kojoj su pod vrškom bile crvene resice i na pola kopljišta spuštena vijora. Peta kopljišta bila je naslonjena na nogu, koja je čvrsto stajala u stremenu .

155. Dva konja iza je jahao on, princ i od jutros car. Bio je odjeven u crnu odoru kojoj su na ramenima visjele zlatne resice i koje su u krug rubile rame. Na prsluku su bile poprijeko stavljene zlatne trake koje su se zakopčavale zlatnim gumbima. Na hlačama je sa strana imao crveni trak, u sredini razdijeljen zlatnom vrpcom. Na nogama su mu bile, u zlatnom stremenju, crne meke čizme sa zlatnim ostrugama, koje su sezale nešto malo ispod koljena.

156. Njegov crni konj je imao grivu ispletenu u pletenicu koja je između ušiju završavala dvjema kikama koje su dopirale blizu očiju. Imao je zlatnu oglavinu i zlatne uzde. Potkoljenice na nogama su mu bile ovijene zlatnom trakom. Na ulaštenim kopitima su se vidjeli vrhovi čavala kojima su bile začavlane potkove. Konj je, ponosno kriveći glavu u lijevu stranu i visoko podižući noge, gazio u huću bubnjeva koji su pratili sprovod.

157. Iza njega je jahala njegova supruga, odjevena u široke hlače, pod gležnjem vezanima zlatnom vrpcom. Hlače su joj bile crne kao i prinčeva odora. Odozgo je imala crni kaftan, izvezeni ogrtač s kapuljačom, koji je bio sprijeda pokriven finim čipkama kroz koje je carica mogla gledati a da joj nitko nije mogao vidjeti lice. Imala je također konja murvanca, koji je ponosito krivio vrat i držao glavu na jednu stranu. Konj je imao lijepu grivu počešljanu na jednu stranu. Zlatna oglavina, zlatne uzde i podsedlica sa zlatnim i srebrnim kvadratićima su ga činile božanstveno lijepim.

158. Dva konja iza nje jahao je njegov rod u četveroredima. Svi su imali jednako crne murvance s lijepom srebrnom opremom. Muškarci bijahu u crnim odorama sa srebrnim našitcima, a žene, kao i princeza, u crnim haljama i pokrivene od nogu do glave. Obraze nisu imale sasvim pokrivene, nego samo do nosa. Iza njih su išli njegovi pisari, blagajnici, notari, poreznici i poklisari.

159. Odmah ispred bojnih kola, odjeveni u bijele halje i crveni prsluk i sa širokim i teškim handžarima u rukama, išli su u dva reda sandali, kosa vezanih u pletenicu, a preko čela su imali modre trake. Ispred njih su s pokrivenim glavama hodale u tri reda careve konkubine, priležnice i haremske ljepotice, odjevene u kao snijeg bijela odijela, glava pokrivenih finim bijelim čipkama.

160. Na nogama su imale zlatne sandalice, a svaka je u rukama nosila crveni karanfil. Ispred njih su u četiri reda hodali eunusi sa širokim i teškim handžarima. Svi su imali obrijane glave i preko čela vezan bijeli trak. Bili su odjeveni u široke hlače vezane nad gležnjem i košulju bijelu poput snijega. Preko košulje su nosili modre prsluke obrubljene crvenim konopcem.

161. Na čelu su bili žreci boga Hora i božice Aštur, odjeveni u crvene halje vezene zlatnim koncem, a na glavama su imali zlatne mitre. Žrici su nosili kadilice, svijeće i posudice s uljem. Sa strane je išao njegov osobni zdrug na najboljim konjima iz njegove carske štale. Vijore na svim kopljima bile su spuštene na pola kopljišta.

162. Konji u zaprezi carskih kola imali su najljepše remenje i oglavine, sve pozlaćeno, a na vrhu glave među ušesima perjanice od paunovih pera. Hodali su visoko dižući noge i ponosito pokazujući svoje perjanice.

163. Polako su išli prema carevoj grobnici, koju su u živom kamenu isklesali robovi, pod zapovjedništvom žreca božice Aštur. Pokojni car ju je dva puta vidio, kad je grobnica završena i kad su zakopali njegovu ženu, caricu. Princ je bio u njoj samo kada su zakopali njegovu majku.

164. Grobnica je bila velika. Duga je bila deset sežanja, a široka šest. Na sredini je bio široki stol na koji su s lijeve strane stavili njegovu majku, a desna je ostala za njegova oca. Grobnica je bila lijepo ukrašena zlatnim i srebrnim kipovima i slikama. Oko zidova su bile posude mirisnog uja. Obrub svoda bio je urešen slikom Tigrisa po kojem su plovile brodice i ribari lovili ribu. Preko svega je bio narisan zemljovid Horezma. Na podu su bile ulaštene mramorne ploče na kojima su bili grbovi Carevine i grbovi svih županija.

165. Pored carske grobnice bila je još jedna grobnica, koja je bila jednako duga i na kraju vratima povezana s carskom grobnicom, jednako lijepo ukrašena, srebrom i zlatom. Pod je bio, poput zidova u carskoj grobnici, od finog porculana dovezenog iz Kine. Korak po korak, u huću bubnja, približavali su se grobnici. Kad su došli do grobnice, žreci su otvorili vrata i podigli carsku škrinju. Zadnji put su se oprostili od oca, strica, ujaka i rođaka. Kosizi su s velikim poštovanjem s drugih bojnih kola uzeli pripremljen pokrov i njime pokrili carsku škrinju.

166. Šest velikih kosiza ponijelo je cara do vječnog počivališta. Potom su prenijeli sve njegovo oružje i konjsku opremu i u grobnicu uveli njegova najdražega konja. Zatrubile su trublje, rozi i sopile i zatamburali bubnjevi tambúri. Kada su ga položili, zapjevali su žalobnu elegiju, a najveći žrec je pripovijedao o svemu što je pokojni činio i koliko je bio dobar za svoj narod.

167. Na zapaljene baklje u željeznim postoljima nabacali su puno tamjana, konju odsjekli glavu, položili ga na trbuh savijenih nogu te mu na vrat, koji su naslonili na jastuk, dugom sulicom pribili odsječenu glavu probivši je po sredini čela. Potom su zatvorili grobnicu.

168. Drugi žreci su za to vrijeme odveli sve haremske žene u drugu grobnicu. Ondje su iza zatvorenih vrata eunusi svojim handžarima svima posjekli glave na panju i položili ih sve na pod jednu do druge. Potom su žreci poubijali sve eunuhe i sandale i položili ih između obezglavljenih haremskih žena i carske grobnice. Jedan od žreca je rekao neka budu uvijek caru svi na usluzi kao što su bili i za života.

169. Posebni sluge su svima nazočnima na sprovodu natočili u čaše najbolje vino iz carskih podruma. Kada su sve čaše bile pune, na znak princa i od jutros cara, svi su popili zamrlinu. Nato su svi uzviknuli: „Slava caru, živio car!“ Zatim su svi morali napustiti mjesto gdje se nalazila grobnica, a ondje su ostali samo žreci božice Aštur.

170. Žreci su sami skrili grobnicu i čuvali je tri mjeseca sve dok trava i posađeno drveće nije potpuno prekrilo mjesto gdje se nalazila grobnica. Svatko tko bi prišao blizu grobnice a da su ga oni opazili, bio bi ubijen i zakopan daleko od grobnice. Na kraju su se žreci uputili u hram božice Aštur, koji je bio blizu carske palače. Na carsku zapovijed su ih u zasjedi čekali uhode i sve posjekli. Tako više nitko nije znao gdje je skrivena carska grobnica. Na taj način su osigurali vječni mir i pokoj caru i carici.

171. Na sprovod su došli svi njegovi kosizi, trobojnici, bojnici i nebrojeni poklisari iz drugih država. Oni su donijeli darove, zlato, svilu, drago kamenje, konje i deve. Sve to su poklonili novom caru. Svi su hvalili mudro vladanje njegova oca i govorili mu neka se ravna po njemu.

172. Imao je dvadeset godina kad je stao na prijestolje. Bio je mlad, jak, lijep i pametan i počeo je vladati kako je sam želio. Svačiju je slušao, ali je radio kako je mislio da je najbolje. Carstvo je podijelio na više pokrajina. U pokrajinama su vladali u njegovo ime veliki župani. Vojnu su vlast imali veliki kosizi.

173. Davak se skupljao u njegove blagajne. Nad blagom je bdio rizničar odgovoran za svaki novčić. Pamtio je lica nekih velikih župana koji su ga pokušali prevariti kada ih je pozvao pred sebe i hladnokrvno im rekao da će biti ubijeni.

BRAT

174. Njegov mlađi brat mu je pomagao svugdje gdje je trebalo. Bio je jako lijep čovjek, dobar bojovnik i lovac. Uvijek kad je mogao, išao je u lov na tigra u južne, a na medvjeda i divljeg bika u sjeverne pokrajine. Iz lova se je uvijek vraćao s plijenom. Njegovi prijatelji koji su lovili s njim uvijek su govorili da je jako hrabar i da puno riskira u lovu.

175. Jednom se pojavio blizu carske palače veliki tigar koji je ubijao životinje po poljima i putovima. Ljudi su dolazili i prijavljivali što je sve ubio i rastrgao. Jednog dana je došao carski konjušar i rekao da je na svoje oči vidio kako im je tigar zaklao tri najljepše kobile iz carske ergele. Princ je prišao bratu i rekao neka mu dozvoli ubiti tu zvijer koja ne štedi ni carske kobile. Car se nasmijao i rekao neka ide, ali neka se pazi.

176. Pripremio je najbolje lovce i predvečer otišao s njima u lov. Po noći su ložili oganj i, pomalo pijući, probdjeli noć. Ujutro su se raštrkali po poljima i drumovima. Dogovorili su se da tko vidi trag ili tigra, neka dojavi rogom. Cijelog jutra su hodali, ali niotkuda nije bilo glasa. Oko podneva su se ponovno svi sastali na dogovorenome mjestu, vezali konje i legli u hlad.

177. Predvečer su ponovno po dvojica otišla na različite strane. Sve do večeri nije bilo znaka. Pred sam suton se začuo rog iz trstike blizu Tigrisa. Svi su potjerali konje prema zvucima roga. Kad su došli blizu, vidjeli su u blatu blizu vode velike tragove tigrovih šapa. Polako su, pazeći i gazeći po bljuzgavom blatu, slijedili trag. Prošli su puno prostora, a tigra nisu našli. Trag se odjednom izgubio. Odlučili su blizu tog mjesta čekati. Konje su vezali za koplja. Legli su na prostrte kože i svaka su dva sata mijenjali stražu. Prošla je noć. Svi su ustali, oprali se i uredili i počeli tražiti tigra.

178. Išli su polako, s čim manje buke. Konje su poslali straga i tako ih čuvali. Hodajući desetak koraka jedan pored drugoga, pomalo su napredovali kroz visoku travu, trstiku i rogoz. Svi su imali u rukama lukove sa strijelom spremnom za gađanje. Raslinje oko Tigrisa bilo je gusto i puno komaraca, kliještavaca i zmija svake vrste. Svako malo bi se oglasila i zaklepetala krilima prestrašena ptica.

179. Svi su odmah stali i pripremili strijele. Tigra nije pa nije bilo. Umorni, pojedeni od komaraca, maknuli su se od gustiša i ponovno izbili na jedan brežuljak na kojem je rastao jako velik bor, pod kojim je bio jako lijep hlad. Sjeli su. Napili su se šerbeta, pojeli nekoliko kriški kruha i fetica sira, pazeći kako ne bi bili presiti, i polijegali po kožama. Još nisu ni zaspali kad se dva puta začulo kratko rožanje roga.

180. Skočili su na noge i čilo, kao da cijelog jutra nisu hodali, krenuli prema zvuku roga. Princ je bio prvi. Kada su došli blizu mjesta odakle je rožao rog, vidjeli su na jednom stablu prestrašene dječačiće koji su pokazivali prema stadu ovaca koje je bilo sve krvavo, a ovce su ležale porazbacane naokolo po puteljku. Dječaci su pokazivali prema jednom gustišu i tvrdili da je tigar u njemu.

181. Princ je s nategnutim lukom i teškom strijelom korak za korakom hodao pognut prema grmu. Kad je došao četiri ili pet sežanja od grma, u grmu se nešto pomaknulo. Veliki tigar je čučnuo, nategnuo sve mišiće, stisnuo uši prema glavi unazad, sav je postao poput jedne zategnute opruge. U tren oka je u luku skočio prema princu. Princ je odapeo tešku strijelu. Tigar je letio zrakom prema njemu. Strijela i tigar su se susreli u zraku. Čuo se tup udarac. Pogođeni tigar je nastavio let i pao na princa.

182. Čulo se lomljenje kostiju i škrgut zubi. Drugi lovci su stali i popustili lukove. Svaki je golim mačem išao prema tigru. Princ je bio potpuno pokriven ispod velikog tigra. Prvi tko je došao do tigra u njega je zabio mač do ručice. Pritrčali su i drugi. Oko tigra i pod tigrom je bilo sve krvavo. Tigra su okrenuli i pod njim ugledali mrtvog princa. Imao je slomljen vrat i desnu ruku.

183. Tigru je teška strijela bila zabodena u lijevu stranu prsa. Uzeli su nož i po strijeli otvorili prsa. Strijela je tigra pogodila ravno u srce, ali je svejedno skupio još toliko snage koliko mu je trebalo da ubije princa. Zarožali su u rog i pozvali konjušare neka dovedu konje. Dva koplja su stavili jedno pokraj drugoga, probušili volovske kože na rubovima i kroz rupe provukli kopljišta kopalja. Zatim su položili mrtvog princa i kopljišta vezali dvama konjima za sedla.

184. Princ je ležao nogama prema zadnjici prednjega konja. Oči su mu pokrili dvama zlatnicima. Mrtvog princa su doveli u carski dvor. Car nije mogao vjerovati što se dogodilo. Princ mu je bio desna ruka i u svemu mu je pomagao i puno ga puta jako dobro savjetovao. Princa su sa svim častima zakopali i po običaju za njim žalovali tri dana.

185. Proletjelo mu je kroz um kad je kao dvanaestogodišnji dječak bio prvi put sa ženom. Bila je to jedna od robinja, koja je radila u njihovim vrtovima. Činilo mu se da ga i sada prolaze trnci u huću koji se širio od donjeg dijela trbuha preko želuca u prsa i glavu. Prolazili su ga žmarci i taj osjećaj ga je poslije pratio cijeli život. Svaki put kada je pomislio ili bio sa ženom, prolazili su ga žmarci u ritmu koji je postajao sve gušći, da bi na kraju završio osjetom slabosti i opuštanjem.

186. Sjetio se kada je prvi put bio s caricom. Ona je bila starija i činilo mu se da nije dala sve od sebe kako bi ga zadovoljila. Nije bilo onog savijanja tijela, puzanja i prevrtanja koje je doživio kada je bio s robinjom. Ona se kao bršljan savijala oko njega, ljubila ga, grickala, lizala i na kraju grizla. Sraz njihovih tijela je bio kao kad se u neveri tuku oblaci, savijaju i vrte u vihoru jedan oko drugoga, mijenjaju boje i nijanse od siline sraza, udaraju munje i vjetar mete po pokrajini .

187. Pred oči mu je došlo vrijeme kad mu se rodio prvi sin. Bio je strašno veseo i ponosan. Svi su mu čestitali. Dijete je obasuo darovima. Što god da donio, činilo mu se nedovoljno dobrim za njegova sina. Dijete je bilo jako lijepo, živo i veselo. Mati ga je sama dojila i odgojila. Nije htjela dati nijednoj dadilji prići blizu. Po rođenju djeteta su se nekako zbližili. Brzo za prvim je došlo drugo, a onda i treće dijete. Po trećem djetetu mu se žena nekako otuđila. Skrbila je samo za djecu. Njega skoro da i nije gledala.

188. Tada je prvi put našao priležnicu. Bila je mlada, lijepa i podatna. Ugađala mu je koliko god je mogla. Noći s njom bile su poput pjesme. Poslije napornoga državničkog posla otišao bi u njezine odaje. Tamo su pili, pjevali i razgovarali o svemu i svačemu, a na kraju su završili u postelji, gdje je njegova priležnica bila nenadmašna.

189. Pružala mu je sve moguće užitke. Žmarci bi ga prošli kad bi samo pomislio na nju. Više puta je zatekao sebe kako usred najburnijih debata i odluka misli na njezine okrugle sise, vitko tijelo, duge noge, njezinu baršunastu kožu i dlakama obrubljeno međunožje koje se, posuto blještavim kapljicama, crvenilo i zvalo na milovanje.

190. U jednom bojnom pohodu su mu doveli desetak robinja. Sve su bile lijepe kao ružice. Doveo ih je na dvor i tako je počeo prikupljati svoj harem. Svaka od njegovih konkubina i priležnica bila je drugačija. Mijenjao ih je svake noći. Svaka ga je na svoj način usrećila i dala od sebe sve što je mogla. Nerijetko je iste noći spavao s pet ili šest odaliski.

191. Uvijek kad bi došao u harem, bio je dobrodošao. Na mig suhitane, koja je skrbila za harem, sve konkubine, priležnice, odaliske, eunusi i sandali su dvorane pretvarali u najljepše pozornice. Odaliske su pjevale uz citre i harfe i plesale trbušne plesove. Koprene i velovi su lepršali oko mladih, vitkih, jedrih i skladnih tijela. Dojke su im bile napete, tvrde i jedre, trbusi vitki, a zadnjice pune i čvrste.

192. Hodale su njišući i tresući dojkama, zadnjicama i bedrima i pohotno lizale usnice, zrele kruške ili breskve, vlažnim jezičićima. Duge noge i baršunasta koža na bedrima bila je privlačna i čas skrivala, a čas otkrivala ženske draži. Po dvorani se širio miris ambre, tamjana, ruža, anisa, nevena, limuna, mošusa i amarilisa. Znao je da je to pripremljeno njemu u čast i da samo mora maknuti prstom i dobit će sve što poželi.

193. Noći su bile burne, pune putenosti, a zore nezaboravne. Sjetio se prvog puta, a to se dogodilo samo od sebe, odjednom, bez razmišljanja. Gledao je predstavu koju su izvodili eunusi skupa s njegovim odaliskama. Pokraj njega je bila jedna od njegovih konkubina. U cijeloj dvorani bio je polumrak, gorjelo je samo nekoliko svijeća i uljanica. Dvorana je bila puna tihe glazbe, mirisala je po ambri, mošusu i mladim ženskim tijelima.

194. Konkubina mu se primakla s boka i počela ga dodirivati bosom nogom. Kada je vidjela da se ne protivi, nogu je podigla do bedra i njome nježno prolazila po njegovu bedru. Položio joj je ruku na rame i počeo je milovati. Polako joj je svukao prsluk, pa onda svilenu haljinicu i svukao suknju i suknjicu.

195. Nije znao kako se našao na njoj. Ljubio joj je grudi i prsa. Ona se uvijala kao ugor po čamcu, dodirivala ga nježno po cijelom tijelu. Njegova sprava bila je napeta i sve se više njome dodirivao njezinih bedara. Ona se pomakla i u svoju ženskost primila njegov užareni ud. Počela je uzdisati, cviliti. Savijala je noge oko njegovih bokova. Tresla se i podizala zadnjicu u huću njegovih pokreta. Nije vidio ništa oko sebe.

196. Činilo mu se da su samo njih dvoje na svijetu i da je važno samo njihovo uživanje i njihov sraz. Druge konkubine, priležnice i odaliske su, vidjevši par u srazu, i same željne ljubavi počele milovati najprije svoje ruke, onda grudi, pa bokove i na kraju bedra i završile na svojoj ženskosti. Cijela je dvorana bila u dubokom transu, pomami i želji za užicima. Neke od starijih žena su povukle u igru i eunuhe, koji su im milovali sise, lizali bedra, međunožje i mazili ih po zadnjici. Cijela dvorana je uzdisala i cvilila.

197. Pored njega je bila druga priležnica, koja ga je gladila po plećima i zadnjici i dražila se tarući bedra. Osjetio je grčevit trzaj u donjem dijelu trbuha. Nato su slijedili sve gušći i gušći drhtaji u ritmu i na kraju je s krikom pao pokraj konkubine koja je svijala tijelo, noge i ruke i kojoj se trbuh podizao i spuštao još dugo, sve dok nije doživjela vrhunac. Cijela dvorana je vonjala po sokovima mladih ženskih tijela i dražila njegove nosnice.

198. Jako brzo se povratio i ponovno počeo ljubiti svoju konkubinu, koja se brzo odazvala i ponovno su počeli ljubavni ples, sraz, milovanje u divljem huću ljubavi. Cijela dvorana, u kojoj je bilo više od stotinu žena, to je s užitkom ponavljala, škrgutala zubima, cvilila i uzdisala i gotovo u isti trenutak ostala ležati iscrpljena na svilenim tepisima, divanima i pokrivačima.

199. Legao je na divan i gledao što se događa okolo. Jedna od njegovih odaliski ga je počela dodirivati. Nježno ga je gladila po vratu i palcima između lopatica pritiskala mišiće i žile. S dva prsta prolazila je uz njegovu kralježnicu, preko lopatica i rebrenih mišica, pritiskujući ga. Pritisnula je čas ovamo, čas onamo, gladila mu ruke i noge i ponovno se vratila na vrat.

200. On je gledao konkubine, odaliske i druge haremske žene kako su jedna drugu ljubile, nježno pipale i milovale po sisama, bedrima i zadnjicama, lizale i sisale jedna drugoj trbuh i samičicu, dok nisu doživjele vrhunac. Osjećaj nakon užitka bio je neopisivo jak. Sve su žudjele za što većim užitkom, željele su odgoditi vrhunac. Cijela dvorana je bila u zajedničkom njihaju, pokretu, uzdahu.

201. Prvi put je vidio i doživio žene koje su žudjele za užitkom i ispunjenjem svojih želja, koje nisu kao strojevi radile ono što drugi od njih zahtijevaju. Bile su ljudska bića koja su kao i muškarci željela, žudjela i uživala. Strast ih je gonila poput najveće sile i nije više bilo srama ili kajanja zbog onoga što su činile. Odjednom je leteće slike prekinulo bliješteće svjetlo i nezaboravna melodija. Svjetlo i melodija su bili sve jači i jači, svjetliji i ugodniji i odjednom je postalo mračno.

PORAZ

202. Oko carskih bojnih kola se divovskom hrabrošću borio osobni zdrug. Veliki kosiz osobnog zdruga je bio svuda. Posjekao je ovoga, udario onoga, pomogao kad su posrtali i letio s jednoga kraja na drugi. Konj mu je bio sav u pjeni i krvi. Mongoli su pritiskali i pomalo ubijali njegove bojovnike, jednog po jednog. Kagan je to gledao sa strane i zapovjedio neka napad prestane. Pozvao je velikoga kosiza i dva njegova časnika na pregovore.

203. Kad su došli kaganu, rekao im je neka carska kola, mrtvog cara i svoje mrtve uzmu i neka idu kamo žele. Rekao je da to čini zato što takve bojovnike još nije sreo. Njegovi Mongoli su, doduše, jako hrabri, bojeviti i ne popuštaju lako, ali da ništa takvo dosad nije vidio.

204. Pitao ga je od kojeg je naroda i kamo će poći. Kosiz mu je odgovorio da je Hrvat i da je carska kosiza bila sastavljena od samih Hrvata. Sada kad više nemaju gospodara, vratit će se u svoju zemlju i nastojati živjeti od onoga što imaju.

205. Kagan je zapitao jednog od bojovnika što znači to „Hrvat“? Bojovnik mu je odgovorio da se pod tim misli na hrabroga, poštenoga, izdržljivoga, marljivoga, bistroga i pametnog čovjeka. Kagan je rekao u sebi: „Da, to sam i vidio.“

206. Kosiz je zapovjedio svojim trubačima neka zatrube zbor. Kagan je zapovjedio svojim Mongolima neka ih puste na miru i neka se udalje od bojnog polja. Kosiz je zabio stijeg u zemlju. Spustio je vijore na carskim i svojim bojnim kolima na pola koplja. Kopljanicima je zapovjedio neka zavežu plamence na svojim sulicama. Svi živi bojovnici su se u sat vremena skupili oko velikoga kosiza i carskih bojnih kola, u kojima je ležao mrtvi car.

207. Pomalo su, neki na bojnim kolima, atalicama i konjima, a drugi podupirući se mačevima, oštrulcima, slomljenim sulicama i držeći se za konjska sedla i ormu, išli prema carskoj palači. Prije tako ponosna, dobro opremljena, oboružana i izučena vojnica, sada je s vijorama na pola koplja, sva rasparana, izranjavana, pretučena i izmučena, hodala vukući noge prema carskoj palači. Kagan je održao riječ. Pustio ih je na miru.

208. Kad su stigli pred carsku palaču, cara su sa svim počastima zakopali. Nije bilo vremena da ga se odvede u carsku grobnicu, za koju nisu točno ni znali gdje je jer su je žreci po sprovodu cara dobro čuvali, a i sami su poslije bili ubijeni i tako tajnu odnijeli sa sobom u grob. Sve njegove odaliske, konkubine, priležnice i eunusi su s odsječenim glavama položeni u grob, njemu slijeva i zdesna. Njegova konja su također ubili i položili ga ispred cara u grob. Žena i djeca, koji su već bili prilično veliki, su s kosizom osobnog zdruga i osobnim zdrugom, bolje rečeno s onime što je od njega ostalo, išli u zemlju Hrvata, u Hrvate.

209. Jedan od rođaka pokojnog cara ostao je i počeo oko sebe okupljati bojovnike. Pomalo su napadali Mongole gdje god su mogli. Imali su taktiku „napadni, uništi i bježi“. Oko tog rođaka se skupljalo sve više bojovnika. Kada ih je bilo dovoljno, napali su sve mongolske postrojbe i izgnali ih iz Horezma. Obnovili su Horezm. Horezm je bio velika država. Mongoli su je ponovno osvojili u devetom ili desetom stoljeću po Kristu, a otad mu više ni glasa.