ŽITO ZRNJE, Punat 1955.

Pjesmu „Žito zrnje“ pjevao je Osip Brusić Jurić, tetak oca Rada Žica Mikulina, u Radovu domu na Mikuju[1] 1955. godine. Pjesmu je tada u svoju bilježnicu zapisao devetnaestogodišnji Rado, a preveo ju je Leonard Eleršek 2020. godine.

ŽITO ZRNJE (ŠTO)

Ječam, žito, zrnje plemenito,

obitelji štap oduvijek bilo,

oduvijek se s tobom računalo,

oduvijek se na te oslanjalo,

oduvijek tebe smo sijali,

oduvijek svi smo te štovali.

Naši sivi voli su to znali

kada zemlju oni su orali,

na uvratim'[2] kad su počivali

uvijek su te oni blagovali,

po počinku jače su uprli

i nije ih trebalo tjerati,

niti „Ajd' povuci“ govoriti.

Kada te je sunce pogrijalo,

odmah ti se lišće zelenilo,

odmah brzo klasje si bacio.

Dažd te majski lijepo ispunio,

a onda te srpi dočekali,

ovršenog u škrinje stavili,

iz njih te pažljivo uzimali,

kako bi te sve ljeto imali.

Od tebe i kruh se je mijesio,

najbolji na svijetu on je bio.

Ječam, žito, zrnje plemenito,

od starine ti si nas pratilo,

nikada nas nisi ti izdalo,

zato tebi ide dika vela,

od svih naselj', gradova i sela,

uvijek ćemo tebe mi častiti,

pa ćeš uvijek lijepo s nama biti.

ŽITO ZRNJE (ČA)

Žito, žito, zrnje plemenito,

jod vavik si šćap fameji bilo,

jod vavik se s tobu je klimalo,

jod vavik se na te je požalo,

jod vavik tebe smo sijali,

jod vavik si smo te štimali.

I naši seri voli su to znali

kada zemju joni su orali,

na uvratih kad su počivali

vavik su te joni blagovali,

po počitku jače su uprli,

ni jih bome rabilo tirati,

niti „Ajdi potegni“ ganati.

Kada te je slnce poteplilo,

vaje se pero zelenilo,

vaje brzo klasi si hitilo.

Daž majski lipo te napunil,

jonda su te srpi dočekali,

jovršena va čavlaki klali,

jod njih smo zregulu znimal,

kako bimo te svo lito jimali.

Jod tebe kruh se je misil,

ki no bojan na svitu je bil.

Žito, žito, zrnje plemenito,

jod starine nas si kunpanjalo,

nikada nas nisi ti izdalo,

zato tebi jide dika vela,

jod sih žuni, i gradi i sela,

vavik ćemo tebe mi častiti,

pa ćeš vavik lipo s nami biti.

---

[1] Blagdan sv. Nikole, 6. prosinca, kada je u Puntu „Fešta od Mikuje“. Tog je dana Radovu ocu Miku imendan, povod za okupljanje obitelji i prijatelja čestitara uz ognjište, pjesmu i kanat. Rado Žic Mikulin: „Tako je bilo od vavik. Sveti Mikula je bil zaštitnik navuti i brodi.“

[2] Uvrati, mjesto na kraju oranice gdje se okreću volovi koji vuku plug (zapluga).