L. S. A. N. E. (ZAČ JIMAJU PUNTARSKE BRODI MODRI KOLUR I BELI KORDUN), Punat 1954.
Priču „Zač jimaju puntarske brodi modri kolur i beli kordun“ zapisao je u Puntu Rado Žic Mikulin lipnja[1] 1954. po kazivanju rođaka Bepa/Osipa/Josipa Žica Osipića, vlasnika i kapetana broda „Ljubica“. Priču je 2020. preveo Leonard Eleršek.
L. S. A. N. E. (ŠTO)
„U davnini su se strane svijeta označavale bojama“, tako je svoju priču počeo rođak Bepo Osipić, paron i korban broda „Ljubica“. Sjedili smo na ogradi broda. On je čekao teret, a ja sam otišao kupiti ribu. „Znaš li zašto su svi naši puntarski brodovi modre boje i imaju bijeli kordun (pojas, valobran)?“ Rekao sam mu da ne znam. „Dobro, onda moram početi od početka“, odgovorio je. „U staro su doba svi brodovi bili obojeni katranom. Premazivali su ih da ne bi propuštali vodu, jer katran ispunjava sve pukotine i sve rupice na trupu. Brodovi su se prepoznavali po zastavama i oznakama na bokovima. Tako je bilo jako, jako dugo. Na zastavama je uvijek bio ispisan niz slova. Natpis L. P. N. V. A.[2] imali su Dubrovčani (Ragužari), a na brodovima hrvatskih (narodnih) vladara pisalo je L. S. A. N. E.[3] Poslije, u vrijeme Frankopana, na bokovima brodova isticali smo njihove lavove koji su lomili kruh. Kad je ovamo došla Venecija, to je promijenila, pa je na bokovima brodova bio njihov lav, a isti takav se isticao na zastavama i jedrima. Onda je Venecija propala i došao Napoleon. On je na sve brodove veće od leuta stavio brojeve. Kada je Napoleon izgubio, došla je Austrija, a mi smo potpali pod Zadar. Ondje su po staroj hrvatskoj navadi odlučili da brodovi na sjevernoj strani moraju imati modru boju i bijeli kordun. Zašto bijeli kordun? Zato da bi se znalo odakle su. Svi brodovi na južnoj strani bili su crvene boje, ako su bili sa zapadnih otoka, imali su bijeli kordun, a ako su bili s kopna, crni. Tada je napravljen i registar svih brodova, od bracere i većih. Svaka bracera i veći brod su dobili ime i ime vlasnika. Austrija je propala. Došla je SHS. Oni su odredili da svaki brod duži od četiri metra mora imati dva slova i broj. Ime mjesta označavala su dva slova iz imena mjesta, a uzimano je prvo i treće slovo. Broj su dobivali po redu. Punat zato još i danas ima slova 'P' i 'N' jer su to prvo i treće slovo u imenu Punat. Velikim brodovima su ostala imena.“ Vidio sam kako su ribari počeli iskrcavati i nositi ribu u kašetama na ribarnicu. Ustao sam i otišao kupiti ribu. Kad sam se vraćao, mahnuo sam šjoru Bepu, koji je s mornarima i lučkim radnicima ukrcavao teret na brod. Otišao sam preko Kjepine svojoj kući razmišljajući o onome što mi je šjor Bepo rekao o bojama i stranama svijeta. Postalo mi je jasno zašto se prve nedjelje svibnja, kad se kiti mlaj,[4] na konopac privezan sa sjeverne strane stavlja modri rubac, na južni konop crveni, na zapadni bijeli, a na istočni crni rubac. Uvijek su govorili da ti konopci predstavljaju četiri strane svijeta kamo plove naši brodovi.[5]
L. S. A. N. E. (ČA)
„Va staro vrime su se bande svita sinjale zi cviti“, je svoju štoriju pričel zorman Bepo Osipić, paron i korban od broda „Jubice“. Sidili smo na muradi, on je čekal karag, a ja san šal kupit ribe. „Ča viš zač jimaju se naše brodi modri kolur i beli kordun?“ je zapital Bepo. Rekal san: „Ne, zač?“ „Moran pričet od pričela“, je rekal. „Va staro vrime su se plavi bile katramane zi katramon, z kin se jih je mazalo radi toga kako ne bi prijimale vodu, aš jin katram zacical sve riže i škujice na brodu. Brodi su se poznale po vijorah i sinjalih na bocih. Tako je bilo jako čudo vrimena. Na vijorah su bile čarke na kih je bilo L. P. N. V. A., ča su jimili Ragužari, i L. S. A. N. E., ča je bilo na hrvaskih plavih. Potlik su jimili na bocih za vrime Francipani njihove cafi ke su lomile kruh. Kada je ovamo prišla Venecija, je to prominila: na bocih je bil caf, ki je bil jisto na vijorah i na jadrih. Ontrat je Venecija propala. Napoleun je na se brodi veće od leuta klal broji. Kada je Napoleun zgubil, je prišla Austrija. Mi smo podpali pod Zadar. Tamo su po staroj hrvaskoj navadi odlučili kako se brodi na urinjskoj bandi moraju jimit modri kolur i beli kordun. Zač beli kordun? Zato kako bi se vilo od kuda su. Se brodi na sorinjskoj bandi su jimile črjeni kolur i beli kordun ako su bile od zahojne otoci, a črni kordun ako su bile od talaferme. Tada je bil udelan i registar sih brodi od bracare naprid. Saka bracera i veći brod su ćapali jime i jime parona. Austrija je propala. Prišla je SHS. Oni su odredili kako saka plav duja od četire metri mora jimit dva slova i broj. Slova od mesta su bile prvo i tretje slovo, a broj je bil po redu. Punat je zato, a i seda jima 'P', aš je o prvo slovo, i 'N', aš je to tretje slovo va jimenu Punat. Velin brodon su ustale jimena.“ Vidil san kako su ribari pričeli skrcevat i nosit ribu va kašetah va peškariju. Stal san se i šal kupit ribe. Kada san se tornjival, san mahnul šjor Bepu, ki je zi mornari i fakini nakrcival brod. Šal san po Kjepini do domi i mislil ča mi je šjor Bepo pravil o cvitih i bandah svita. Diventalo mi je ćaro zač se na prvu nediju od maja, kada se resi maj, klada na konop ki je vežen na urinjsku stran modre rupci, na sorinjski konop črjene, na zahojni bele, a na ishojni črne rupci. Vavik su rekli kako te konopi prestavjaju četire strane mira kamo navigaju naše brodi.
[1] Antonjskog miseca.
[2] Libertas pro nulo venditur auro, što znači „Sloboda se ne prodaje ni za kakvo zlato“.
[3] Libertas sine arma nulus est, što znači „Sloboda bez oružja je ništa.“
[4] Rado Žic Mikulin: „Mlaj je grana jasena s mladim lišćem (u drugim krajevima Hrvatske maj, majuš, majpan i sl.). Na prvi maja bi je stavili na vrhove brda i brdašaca. Označavao je početak pozimlja (proljeća). To je bio znak kako je Sunce (Har) pričelo harat (grijati) kako su stabla properila (prolistala) i kako se rađa novo živjenje, koje se mora dobro iskoristiti. Ki ga ne iskoristi, će bit po zimi lačan (gladan). Mlaj je također trešnja okićena rupcima djevojaka. Trešnja je bila vezana na sve četiri strane konopcima na kojima su obješeni rupci koji su pokazivali četiri strane svijeta, prema kojima plove brodovi. Mislim da adekvatnog izraza za mlaj u štokavskom jeziku nema. Običaj s jasenom je bio za 1. svibnja, a mlaj se slavi na prvu nedjelju od miseca svibnja. Prvi maj je obično bio na sagdan (radni dan). Nije ga se smjelo propustiti, moralo se je raditi, a nedjelja je bila za molitvu i zabavu, nije se radilo. Rijetko je prvi maj padao na nedjelju, Ono po bregovima su obično stavljali pastiri. Trešnju su kitili novaci koji su išli te godine u vojsku, a pomogli bi im šuškriti (zapisani) za drugu godinu. To su bile stroge regule.“
[5] Označavanje strana svijeta: sjever – plavo, jug – crveno, zapad – bijelo, istok – crno.