Pjevao u Garici 1891. A. Šamanić [1]. Zapisao Anton Mrakovčić Pavlić. Sačuvao Rado Žic Mikulin, a preveo 2020. Leonard Eleršek.
ZARUTUSI I. (ŠTO)
Hrvati su zoroslavići bili,
Sunce[2] i Mjesec oni su slavili,
na zoru bi na koljena pali,
istoku se obrazom okretali,
toplinu su Sunčevu čekali,
sjajnu Suncu lijepo zahvalili,
onda po svome poslu odlazili.
Na zapad su ponovo klečali,
Suncu zalazećem lijepu počast dali.[3]
ZARUTUSI I. (ČA)
Hrvati su zoruslavići bili,
Slnce i Misec oni su tusili,
na zoru bi na kolina pali,
ishoju se obrazom obraćali,
teplotu su Slnčevu čekali,
šajnu Slncu lipo zahvalili,
ondat po svojih poslih hodili.
Na zahoj su poznova kječali,
Slncu zahojnomu lipu diku dali.
[1] Kantal va Garici 1891. A.Šamanić. Zapisal A. Mrakovčić Pavlić.
[2]Sunce, sunčani bog, vjerojatno Hor, Hrv, Har iz krčkih priča.
[3] Leonard Eleršek: „Rado, u poglavlju Solarni ophodi članka Mitske predaje i legende južno velebitskog Podgorja, Mythologia Slavica XIV. 2019., Mirjana Trošelj piše: 'Uloga Sunca i njegovog kretanja od istoka prema zapadu potvrđena je u nizu obreda u južnom Podgorju. Primjerice, svatovski, blagdanski, jurjevski, narodna kola kao i vilinska kola. Velebićani su ga štovali i zazivali kao božanstvo. Svjedokinja sam babinih jutarnjih molitvi tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 20.st. Ujutro čim iziđe Sunce, ona je izlazila vani i okretala se istoku - izlazećem Suncu - zazivajući: 'O, Sunce moje žarko, pomozi mojoj duši i svim našim dušama. Hvala ti za sve dobro koje nam pružaš.' Drugima bi rekla: 'Žarko Sunce bilo ti u pomoći.' (Pera Jović). Nakon toga sjela bi na zapadnoj strani dvorišta, pogleda prema istoku-suncu. Prateći njegovu putanju premještala je svoj tronožac dok ne dođe na žmorac (zapad), ovisno o solsticiju (zimi kod Jovića na Donjem kraju, a ljeti na školju u smjeru Baga).'“ Rado Žic Mikulin: „Jutro. Zora puca, bit će dana! Ovo potvrdjuje naše zapise. Vidi se, kako su te štorije bile po svuda, ne samo po Krku. Od Trsta do Bojane! Moj did Anton je jednu začarkal va Kotoru. Pozdrav. Gren do mora.“