Priču o hrvatskim bogovima Mraku i Horu pričala je Radovim sinovima[1] u Mariboru 1972. Mare Kirinčić. Priču je zapisao Rado Žic Mikulin, a preveo ju je 2020. Leonard Eleršek.
MRAK (ŠTO)
Mraka se svi boje. Čim bog Hor zaspi za obzorom, on se izvuče iz rupa, jama i drugih skrivenih mjesta. Mrak najprije izlazi na istoku, a onda napreduje prema zapadu, sve dok ne ovlada svijetom od istoka do zapada. Njegovi mu pomoćnici odmah počinju pomagati. Prva se pojavi rosa, onda magla, za njom dođu mraz, vlaga, snijeg i poledica. Mrak tada počne loviti boga Hora. Baci oko njega mrežu od magle i odmah je polako zatvara. Baš kad je krene posve zatvoriti, na nebu se pojavi zvijezda Danica, koja svojim hladnim mačem raskida Mrakovu mrežu i razbaca je naokolo te na taj način oslobodi boga Hora, njegovu zlatnu kočiju i njegovih pet konja, koje on zove hopazeci. Bog Hor, prestrašen, ponovno započne borbu s Mrakom. Najprije prema nebu odapinje svjetlice, koje izazovu svitanje. Onda počne svojim ognjenim strijelama tući prema nebu, a te strijele padaju po Mraku koji se prestraši i počne skrivati u rupe, jame i skrovita mjesta odakle ga ni najjače Horove strijele ne mogu izgnati. Nato se iza Hlama[2] pojavi jedan komadić njegova štita, koji je crven kao krv. Strijele padaju sve dalje i dalje. Štit se pomalo diže i mijenja boju. Postaje svijetlocrven, onda crvenožut, pa onda žut i na kraju zlatan. Iza štita tuku ognjene strijele i tjeraju boga Mraka sve dalje i dalje. Najprije unište rosu, vlagu i maglu, a onda nastave dalje. Kad Mrak izgubi svoje pomoćnike, još brže bježi i skriva se. Tada se pojavljuju konji, a za njima zlatna kočija u kojoj držeći uzde sjedi Hor. Oči mu svijetle, a konji lete kao ludi. Pod kopitima im frcaju iskre. Njegove strijele i iskre koje izlijeću ispod kopita griju Zemlju i sva njezina stvorenja. Ptići počnu cvrkutati, ovce blejati, magarci njakati, krave mukati, a psi lajati. Zmaj Vukoman[3] počne iz svoje rupe na Velebitu puhati i vjetrić uzburka more, lišće na stablima počne treperiti, trava se počne njihati i sve pozdravlja boga Hora, koji čas stoji, a čas sjedi u svojoj kočiji i tjera konje prema zapadu. Kada dođe u zenit, Hor je najveseliji i tada maše cijelom Miru (Zemlja) koji je pod njim. Hopazeci ga slušaju i lete preko neba. Kad prijeđe polovicu puta između zenita i zalaska, konji postaju sporiji i na njima se počinje primjećivati umor. Hor se više ne diže iz kočije. Sjedi i pazi da mu konji ne bi skrenuli krivim putom. Nakon što prijeđe još malo puta, Horu se počinje spavati, pa s vremena na vrijeme protrlja oči tonući polako u san. To iskoristi bog Mrak, pa na istoku počne izlaziti iz svojih rupa, jama i drugih skrovitih mjesta u koja se zavukao. Tada se pojavljuju i pomoćnici Vlaga, Rosa i Magla. Mrak tada počne plesti mrežu od Magle kako bi ulovio boga Hora i njegovu zapregu. Hor umoran zaspe, a njegovi konji nastave vući kočiju iza bregova. Hor se svako malo probudi i odapne pokoju strijelu unazad. Njegov štit sve više gubi moć, pa od zlatnog postaje žut, pa žutobijel, a onda žutocrvenkast, pa crvenkast, crven i na kraju nestane za brdima. Mrak ponovno ovlada svijetom od istoka do zapada. Na nebu se pojave zvijezde, a za njima i Mjesec. Oni prate sve što Mrak radi kako bi u zoru mogli izvijestiti boga Hora što se događalo te noći. Pred zoru se pojavi zvijezda Danica, koja svojim hladnim mačem rasiječe Mrakovu mrežu, koju je mrak sinoć opleo oko Hora i njegove kočije i tada sve počne ispočetka.
MRAK (ČA)
Mraka se svi boje. On se zi škuj, jam i skritih mest potegne van čin Hor zaspi za zahojen. Najprije mrak pride van na ishoju i ondat napriduje kuntra zahoju dokjek ne ovlada sve od ishoja do zahoja. Njegovi ajutanti mu vaje pričnu pomagat. Rosa se pojavi prva, onda maglina, zanju pride bršina, umideca, snig i požled. Mrak ondat prične lovit boga Hora. Hiti kolo njega mrižu od magline i ju pomalo zatvara. Jušto kada ju misli posve zatvorit se na nebu pojavi zvizda Zornica i zi svojin hladnin mačen rasiče Mrakovu mrižu i ju rashita sve naokolo i na ta način lašva boga Hora, njegovu zlatnu karocu i njegovih pet luši ke on zove hopazeci. Bog Hor prestrašen se poznova gre borit zi Mrakon. Najprije kuntra nebu hita svitlice ke udelaju svitlac. Ondar prične zi svojimi ognjenimi strilami tlić kuntra nebu, a strile padaju po Mraku ki se prestraši i prične se stiskat va škuje, jame i skrita mista od kuda ga ni najjače Horove strile ne moru zignat. Nato se zada Hlama pokaže jedan čičić njegovoga branca, ki je crvjen kako i krv. Strile padaju sve daje i daje. Branac se pomalo dviže i minja kolur. Diventuje svitlo črjen nato črjeno žut ondat žut i na kraju zlatan. Zada branca švigaju ognjene strile i tiraju mraka sve daje i daje. Najprije dešvaju Rosu, Umidecu i Maglinu, a onda nastave daje. Mrak zgubi svojih pomoćniki i još brže biži i se hranja. Seda se pokažu luši. Za njimi zlatna karoca i va njo sidi i drži uzde Hor. Oči mu svitle i konji lete kako munjene. Pod kopiti jin frcaju jiskre. Njegove strile i jiskre spod kopit teple Zemju i svih nje stvori. Tići pričnu švikat ofce blet, tovari iajat, krave mukat i pasi lajat. Zmaj Vukoman prične zi svoje škuje na Beleviću puhat i vitrić uzbiba mornicu, pera na stablih pričnu trepetat, trava se prične zibat i sve pozdravja boga Hora, ki čas stoji, a čas sidi va svojoj karoci i tira koji kuntra zahoju. Kada pride va zatimić je naj veseliji i maše cilon Miru ki je pod njin. Hopazeci ga habaju i lete priko neba. Kada pride na više od polovice od zatimića do zahoja pričnu konji malo manje morbinat, vidi se kako su diventali trudni. Hor se više ne dviže zi karoce. Sidi i pazi, kako mu konji nebi šli na krivu put. Kada pasa još malo puta se horu prične spat, od vrimena do vrimena tare oči i pomalo usapa. To iskoristi Mrak i prične na ishoju hodit van zi škuj, jam i mest va kih se je hranjal. Subito menti se pojave njegovi ajutanti, Umideca, Rosa i Maglina. Mrak prične od magline ples mrižu za ćapat Hora i njegovu zapregu. Hor zimučen usapa. Njegove konji pejaju karocu za brižine. Hor se svako toliko zbudi i prične turgat zi strilami nazad. Branac zgubja moć i zlatni cvit, diventa žut, nato žut-bil, nato žuto črjenkast, onda črjenkast, črjen i na kraju pomalo zgine za brižinami. Mrak poznova oblada od ishoja do zahoja. Na nebu se pojave zvizde, a ondat misec ki špijaju za mrakon i kada se hor naspi mu sve reču ča se je dogajalo. Na kraju pride Danica ka zi svojin hladnin mačen rasiče Mrakovu mrižu, ku je bil mrak skoro zategnul kolo Hora i njegovoga voza i sve prične s početka.
[1] Uz zapis stoji: “Pravjala va Mariboru 1972. Mare Kirinčić, mojin sinon Radu i Davoru. Začarkal Rado Žic Mikulin.” Radovi sinovi se zovu Rado i Davor. Prvi je dobio ime po ocu ili nekome od predaka, a to ime spominje se u predaji roda Mikulinovih o princu Radu Kotromaniću u mnoštvu prekrasnih priča i pjesama o događajima iz 14 st. Drugi nosi ime boga rata iz hrvatske mitologije.
[2] Hlam je vrh blizu Vrbnika, iznad Vrbanskog polja.
[3] Više o zmajevima u knjizi Čančarije.